Oduvijek je važila ona da mostovi ili putevi spajaju ljude, bilo zavađene ili tragično razdvojene. Tako i ideja koju je predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan iznio i nedugo nakon toga počeo ostvarivati, nije mogla biti bolja i ljepša da spoji ovdašnji zavađeni narod.

Ideja za pohvalu

Put koji bi spajao Sarajevo i Baograd. Glavne gradove država čiji su odnosi natopljeni krvlju. U utorak je Erdoan, zajedno sa šefovima država, položio kamen temeljac ceste koja je odmah dobila na simbolici. „Temelj za bolje odnose“, „Temelj za mir“... 

I nije nimalo loše, čak se ideja čijom će realizacijom ljudi brže putovati, a jasno je svima da su ovdašnji narodi izmiješani, mora pohvaliti.

Cesta će nam omogućiti lakše putovanje, a ako ćemo lakše i brže stići do Beograda i Niša ili do Sarajeva i Goražda te se upoznati, razmijeniti mišljenja i robu, možda se brže i lakše pomirimo.

Erdoan, u tom smislu, zaslužuje pohvalu za ideju i želju da je realizira bez obzira na to što će njegova država od toga imati značajne koristi.

Dan nakon što je Erdoan u Beogradu bio mirotvorac koji ekonomijom i zajedničkim interesima želi ujediniti Balkan, s druge strane Bosfora bio je vojskovođa koji kreće u veliki rat.

Jer, već u srijedu potpisao je odluku kojom pokreće akciju „Izvor mira“. Ofanziva na sjever Sirije, kojom, navodno, želi da razbije teororističke kurdske organizacije.

Simboličan naziv

O opravdanosti akcije geopolitičari, stratezi i vojni analitičari mogli bi danima raspredati. Sstigle su hiljade reakcija u kojima se Turska poziva na zaustavljanje akcije, jer opravdanosti nema. Umjesto da se pravda, Erdoan je Evropi uputio oštru prijetnju: 

- Ako nastavite da našu akciju nazivate okupacijom, poslat ćemo vam 3,2 miliona migranata.

Simboličan je i naziv ofanzive koju je Erdoan izabrao: “Izvor mira.” Tako je Erdoan u samo dva dana od čovjeka koji spaja dvije države, postao čovjek koji otvara i vodi novi rat. U njegovom razmišljanju rat je potreban za mir.

Iz biografije

Erdoan je rođen 26. februara 1954. godine u Istanbulu. Diplomirao je na Fakultetu za menadžment Univerziteta u Marmari.

Četverogodišnji mandat radonačelnika Istanbula dobio je 1994. kao kandidat Stranke blagostanja.

Ustavni sud zabranio je Stranku blagostanja 1998. i Erdoan je pristupio Stranci vrline, koja je formirana od ostataka njegove prethodno zabranjene stranke. Godinu poslije, osuđen je za poticanje vjerske mržnje i izrečena mu je zatvorska kazna u trajanju od 10 mjeseci, od čega je 1999. odslužio četiri mjeseca.

Partija vrline je 2001., također, zabranjena zbog nepoštivanja sekularnih zakona, a Erdoan je u avgustu iste godine osnovao AKP i odveo je u pobjedu na izborima održanim u novembru 2002.

Od tada suvereno vlada Turskom. Oženjen je i ima četvero djece.