Istrage koje je naređivao, trajale su kratko, a pojedini procesi, koje je svjesno požurivao, i optužnice, koje je preko noći podizao, još kraće.
No, u njegovom slučaju, na zadovoljenje pravde čeka se već skoro tri godine. Riječ je o Goranu Salihoviću, smijenjenom državnom tužiocu, koji je optužen za zloupotrebu položaja dok je bio na čelu Tužilaštva BiH.
Utvrđeno je da je na iće i piće potrošio na desetine hiljada maraka budžetskog novca, putovao po Parizu, raznim gradovima, trošio državni novac, zanemario tužilačke prioritete.
No, umjesto ubrzanog sudskog procesa, uskoro će se navršiti godina od podizanja optužnice protiv bivšeg prvog čovjeka Ttužilaštva BiH, a da mu suđenje nije ni počelo.
Ne možemo se oteti utisku da je na sceni traljavost pojedinaca iz sudske instance.
U državi u kojoj pojedini sudski procesi završavaju ekpresno, a istrage traju manje od mjecec, kad je u pitanju Salihović, sve je još na čekanju. Nije poznato kako stvari stoje, kada će i hoće li suđenje u ovoj godini uopće i početi i kada će Salihović sjesti na optuženičku klupu.
Indikativno je da je Salihović najprije suspendiran još prije tri godine, a godinu kasnije i pravosnažno smijenjen. Ali, istraga protiv njega trajala je godinu. Zbog navodne povrede, Salihoviću su tužioci išli čak i na noge u Tuzlu, a optužen je tek krajem 2018. godine.
I kada je optužnica ugledala svjetlost dana, Sud BiH je, zbog nepristrasnosti, spustio predmet na Općinski sud u Sarajevu. Isti sud u kojem je Salihović bio predsjednik godinama. No, tek tu nastaje trakavica. Općinski sud sjetio se tek nakon skoro četiri mjeseca da nije nadležan za ovaj predmet i sve spakovao nazad, a tek prije nekoliko dana predmet je opet poslao Kantonalnom sudu.
Apsurd ne može biti veći. Tako je u državi u kojoj se Salihović igrao sudbinama ljudi, pravda je u njegovom slučaju, ipak, na čekanju.
