Burno je ovih dana u zeničkom rudniku. Vrvi kao u košnici. Rudari su nezadovoljni, Uprava, koja ih je dovela u nezavidan položaj podnijela je ostavke.
Prvo je odstupio, očekivano, Nevzet Vrškić, generalni direktor Rudnika, u kojeg su svi upirali prstom. Od rudara do Uprave „Elektroprivrede BiH“ (EP) i Vlade FBiH. Kriv je, nije radio ništa, nije plaćao poreze, nije davao plaće na vrijeme, nema ni toplog obroka optužbe su iz Vlade. Isto govore i rudari te članovi Uprave EPBiH koja ga je i imenovala.
I čovjek s platom od 4.500 KM, kako tvrde iz Vlade, četiri godine nije radio ništa, a rudnike je doveo pred zatvaranje. Umjesto krivične odgovornosti za neplaćanje poreza, neki bi rekli, spasio se.
Kako stvari stoje i jeste. Odlaskom s pozicije, problemi su ostali isti, ako ne i veći, a krivci, plus uz otpremninu koje će dobiti, sa strane će mirno gledati ko će sjesti u njihovu užarenu stolicu.
A izgleda da za sada neće niko. Jer, niko ne želi preuzeti ovo mjesto, ni za plaću od 4.500 KM koliko je imao Vrškić kako su u više navrata potvrdili iz Vlade.
Ustvari, niko ne želi za vrat natovariti hiljade rudara i reći im da je Rudnik pred kolapsom, na izdisaju, a jame pred zatvaranjem. Od Stare jame do Stranjana. Ni Raspotočje nije ništa u boljem položaju. Svjesni su to i rudari koji su u Sarajevu, umjesto ispred EPBiH, pred Vladom tražili bolje uvjete.
Dok rudari traže bolje, EPBiH traži direktora, čekaju saglasnost iz stranačke baze, rudnik tone. Rudari se već polako pakuju. Svjesni da je ovo kraj, mnogi već trbuhom za kruhom predaju molbe za drugi posao. Uz pozdrav ostalim kolegama, rudari Sretno!
