Kada je Andrej Plenković iz one udobne, evropske fotelje preuzeo vruću stolicu čelnog čovjeka HDZ-a, čija je „vrelina“ prije toga otjerala Tomislava Karamarka, svi su se nadali da će friški Plenki (nadimak koji su mu dali hrvatski mediji) posložiti stvari. 

Krupne i sitne afere

Prvobitno se mislilo da je Plenković anemičan, uljuljkan još u briselskoj lakoći postojanja, a odvojen od teške balkanske političke prakse te da se kao takav teško može izboriti sa sitnim i krupnim aferama koje su se proizvodile kao na traci, a usko su vezane za kadrove HDZ-a.

Međutim, prve udarce Plenković je lako odbranio. Oni pravi problemi počeli su tek kada postaje predsjednik Vlade Hrvatske. Čini se da od 2016. godine, kada je formirao vladu, nije prošao nijedan mjesec da za njegove ministre nije iskočila neka afera. Od „Agrokora“, „SMS-a“ do aktuelnih zamršenih afera oko off shore kompanija i nekretnina.

No, osim što je unutar vlasti mijenjao, smjenjivao i prihvatao ostavke raznih ministara (prema izvještajima hrvatskih medija, on je drugi na listi premijera s najviše rotacija ministara), Plenković vodi žestoku bitku i unutar svoje stranke.

I tu je pokazao svu svoju moć upravljanja, savladavanja kriza i kontrole štete.

Pritisnut sa svih strana, uspio je izbalansirati haos u stranci i Vladi i jedno okrenuti u korist drugog. Naime, iako mu pada rejting, puno se članova HDZ-a okreće protiv njega, Plenković je kroz rastjerivanje ministara u Vladi, uspio situaciju donekle okrenuti u svoju korist. U tome je pokazao umijeće da kontrolira štetu. Hoće li do kraja uspjeti, ostaje da se vidi.

Vođen svojim interesom 

Ipak, upravo se tu vidi da onaj anemični i uljuljkani Plenković, ustvari, ima dosta tvrd karakter, koji zna i želi zavesti određeni red. Red koji vjerovatno ide u njegovu korist, ali ipak red. Plenković je, bar prema njegovim postupcima, realpolitičar. Čovjek koji gleda samo interes i politiku prilagođava tome.

U tom kontekstu savršeno se uklapa opis koji su mu pojedini hrvatski mediji dali: Čelična pesnica u svilenoj rukavici.

Varka bljedunjave fasade

Kako Plenki dobro balansira između šefovanja u HDZ-u, Vladi, održavanja tijesne većine u Saboru te evropskih institucija najbolje pokazuje činjenica da je bio kandidat za predsjednika Evropske komisije.

Iako je često na meti kritika da je desničar, da ubija demokratiju, određenim vezama i poznanstvima Plenković je uspio da se njegovo ime razmatra za jednu od najviših funkcija u EU.

Još jedan dokaz da iza bljedunjave fasade stoji jedan brzi, efikasni i snalažljivi um.