Sindrom podaničkog mentaliteta ovdašnjih nacionalističkih lidera definitivno bi mogao dokusuriti Bosnu i Hercegovinu. Jedni se tako neselektivno isporučuju Rusiji, najmalobrojniji balave za Njemačkom, a popisano većinski klanjaju se Turskoj. Ovdje, naprimjer, govorimo o političkom podaništvu prema režimu u Ankari, režimu koji svečano obilježava treću godišnjicu navodnog pokušaja državnog udara.  

Tokom vjersko-ideološke parade održane tim povodom uz skute nedodirljivog turskog suverena Tayyipa Erdogana smjestio se i šef Stranke demokratske akcije. Očekivana je to scena beznađa, jer Bakir Izetbegović za sve ove godine nije propustio baš nijednu zgodnu priliku kako bi političkom idolu iskazao vječnu odanost. Razumljivo, demonstrirano idolopoklonstvo vertikalno se slijevalo na nižerangirane SDA-ovce, a nerijetko bi zahvatilo i lažne ljevičare, sarajevsku intereždžijsku kompaniju do balčaka kompromitiranu koruptivnim metodama vladajuće stranke.

Dramatično upozorenje odvjetnice Senke Nožice te advokata Nedima Ademovića, dakle, glasi: „Bojimo se za sudbinu pojedinih turskih državljana u BiH. Plašimo se da bi naši klijenti mogli nestati bez traga.“ Pogađate, radi se o Turcima koje Erdoganov režim povezuje sa pokretom Fethulaha Gulena. Inače, uzorni ljudi legalno borave u našoj zemlji, a Sud BiH već je u nekoliko navrata odbijao zahtjeve za njihovo izručenje. Među progonjenima je i profesor matematike Ali Lafcioglu, čovjek kojem su licemjerni Ivo Komšić i nekapacitirani Abdulah Skaka svojevremeno turkofilski oduzeli već dodijeljenu titulu počasnog građanina Sarajeva.

Prilikom nedavne službene posjete BiH turski predsjednik neprimjereno je bahato od članova državnog Predsjedništva tražio hapšenje i izručenje „gulenovaca“. Milorad Dodik i Šefik Džaferović ponizno su obećali punu kooperativnost u ispunjenju sultanovih želja. Po običaju, Željko Komšić se pravio da spava dok je Erdogan prijetio ultimatumima.

Na koncu, oglasili su se ugledni odvjetnici. Koji opravdano sumnjaju da će turske žrtve progutati mrak. A upravo bi takav rasplet predstavljao najveću međunarodnu blamažu bh. države još od skandaloznog kidnapovanja zaboravljene „alžirske grupe“...