Konačno se, eto, dogodilo! Ojađeni radnici “Aluminija”, a usudio bih se dodati i HDZ-u uvijek vjerni glasači, vrisnuli su protiv stožerne stranke i tamošnjeg vrhovnika Dragana Čovića. Bilo je, zna se, ispred mostarske središnjice u Kneza Domagoja i pogrdnih riječi, psovki i prozivki, ali se sve svršilo baš onako kako treba, miroljubivo te u skladu sa proklamiranim zajedništvom hrvatskog naroda.
Čović se nije oglašavao povodom napetih događaja. Umjesto njega, reagirao je stranački agitprop. “Izražavamo punu podršku predsjedniku, dr. Draganu Čoviću, u njegovom snažnom zalaganju i nastojanjima da u pregovorima sa svim akterima vezanim za "Aluminij" uspije naći kvalitetno rješenje kako bi još jednom pomogao u održavanju proizvodnje i nastavku rada ovog giganta.”
Uglavnom, pojeo vuk kenjca, rekao bi Mario Knezović iz benda “Zoster”. Božo Ljubić, najglasniji horoz famoznog Hrvatskog narodnog sabora te saborski zastupnik u susjednoj državi, za propast “Aluminija” optužuje “političko Sarajevo”. Pri tome će plasirati i bezočnu laž kako “Elektroprivreda Bosne i Hercegovine” lihvarskim cijenama struje nastoji uništiti mostarski Kombinat. Uzalud su iz prozvanog javnog preduzeća naknadno pokuša(va)li demantirati Ljubićeve nebuloze, jer koga još, molićulijepo, tangiraju činjenice kada horozi (za)kukuriču...
Potom se oglasila hrvatska predsjednica umjetnih trepavica. I njoj(zi) stanje tukne po političkoj zavjeri koju nadmoćna bošnjačka većina specijalnim strujnim metodama provodi protiv najmalobrojnijeg naroda u BiH. Providna je to, priznat ćete, gluparija čak i za nisko uspostavljene standarde Kolinde Grabar-Kitarović. Zato je najpametnije ništa ne komentirati.
Na koncu, potporu štrajkačima šalje i predsjednički kandidat Miroslav Škoro. Čini to onako kako najbolje umije - pjesmom, stihom, rimom. Uz pratnju tamburaša, radnička srca nakratko razgaljuje glazbenom numerom “Ne dirajte mi glinicu”. A onda je uslijedio fajront. I razlaz kućama...
