Miodrag Živanović tvrdi da briselske zvaničnike Bosna i Hercegovina više ne zanima. Profesorski je to komentar o izvještaju Evropske komisije, nakon kojeg sve ostaje po starom. U prijevodu, nigdje nismo prispjeli! Tragikomična su, zato, nastojanja Denisa Zvizdića da bh. javnosti pod bubrege podvali nepostojeće uspjehe Državne vlade kojom formalnopravno rukovodi. Ni p’o jada što raju folira, žalosno je što vragolasti Denis šalta samog sebe.
Briselski odgovor rekvijem je za pogubne politike neprestanih sukoba i nacionalističkih svađa. Potvrda je to očajnog društvenog stanja, ukorijenjene korupcije i beznadežno otuđene vlasti. Evropljani, ipak, ne pokazuju nervozu pa su ovdašnjim sjecikesama ponudili novi mandat za uništavanje države. O tome, valjda, govori i zaključak iz sjedišta EU da je BiH, šatro, na pravom putu, ali da moramo usvojiti neke reforme. Čuj to, ko bi se toga sjetio?
Pogrešno je, međutim, autogolove fakturisati isključivo domaćim snagama, a pri tome zanemarivati interese gostujućih birokrata, koji uglavnom beskorisno tumaraju ovom zemljom. Na to me prijateljski nedavno upozorio redovni čitalac novinskih dnevničkih zapisa u kojima stranci pedantno bilježe vlastito samožrtvovanje za opću korist. Stoga, pokušajmo dočarati dotične literarne radove: “Ranojutarnji polazak u Hercegovinu. Unatoč žurbi, nismo odoljeli jagnjetini u Jablanici. Obilan doručak uz izvrsnu domaću rakiju. Oko 11 stižemo u sunčani Mostar. Susret sa domaćinima. Poslije kratkog i uspješnog sastanka, vozimo prema čuvenom restoranu u okolini Čitluka. Popodne je planirano za povratak u Sarajevo. Umorni smo, ali zadovoljni obavljenim poslom. Jedva stižem na ranije dogovorenu večeru. Napokon u krevetu. Nemam vremena za duži odmor. Sutra ujutro idemo za Banju Luku. Razmišljam o vikendu...”
Tako, dakle, izgledaju diplomatski dnevnici. Nesebično zalaganje uvijek košta, a putne i usputne troškove valja nekako opravdati. I zbog toga BiH nikad neće dobiti zasluženi negativni izvještaj. Što bi rek'o onaj konceptualni umjetnik: “Ovo niđe na svijetu nema." Rahat pos'o, a parali.
Narode, Bajrambarećula!
