Jučerašnje neformalno druženje šefova diplomatija zemalja EU s ministrima vanjskih poslova balkanskih (polu)državica prošlo je bez bosanskohercegovačkih i kosovskih zvaničnika. Tamo su zato bili ministri iz Makedonije, Crne Gore, Srbije, Albanije i Turske.
Mada je dramatično stanje u kojem tavorimo predstavljalo glavno jelo na bečkom meniju, naših nije bilo za stolom ni tokom preksinoćnje večere ministara odbrane NATO-a. A na radiju je svirala stara kanibalistička - Ne čekajte, mene večerajte...
O nama se, dakle, punih usta priča, uz srebrni escajg raspravlja, pomalo i zabrinutost izražava, a da pritom nikog iz državne vlasti to ne zanima. Eno, Bakir Izetbegović zloupotrebljava posljednje dane osmogodišnjeg mandata kako bi se oproštajno o državnom trošku još jednom prosmucao Bliskim istokom. Računa da se takve prilike više neće ukazivati. Mladen Ivanić i Dragan Čović zabavljeni su kampanjom širenja mržnje, dok Denis Zvizdić već odavno ni sam ne zna „đe goni i udara“.
U međuvremenu je bivši visoki predstavnik Volfgang Petrič za „Avaz“ potvrdio da je Brisel umoran od BiH i da smo postali „jedna od najmanje poželjnih država u EU“. Dobro, sve je to vješto umotao u celofan pokušavajući valjda objasniti kako smo ubjedljivo najomraženiji, te da je Evropi pun klinac naših svađa i međusobnih zakebancija.
„Posljednje tri godine kada mislim na BiH, ništa mi dobro ne pada na pamet. Nemam pojma šta uraditi. Zaista! I to je najtužniji detalj cijele priče.“ Aferim, Volfganže! Makar na bolnoj iskrenosti netipičnoj za diplomate...
I trojica bivših čelnika OHR-a također su presavili tabak savjetujući Evropskoj komisiji da ni po koju cijenu ne dozvoli crtanje novih karata na Balkanu jer bi, kažu, to moglo prouzrokovati haos u, ionako, haotičnoj BiH!
Vidite kako sve na kraju završi u haosu i kartografiji? Uostalom, teritorije, mape, koridori, granice i jesu bili izvor svih zala na ovim prostorima u proteklih frtalj stoljeća...
