Kriteriji Evropske unije za pregovore sa Bosnom i Hercegovinom svedeni su na najniži raspoloživi nivo. Primjećujete li da iz Brisela više nema negativnih vijesti, a kamoli posebnih ultimatuma? Evropski birokratski aparat sebično nam je uskratio i nekadašnju protokolarnu zabrinutost. Ni slova o reformama, ni riječi o agendama.
Jedino što ih, eto, djelomično zanima jeste formiranje izvršne i zakonodavne vlasti. Međutim, džaba su krečili! Ovdašnjim smutljivcima iz čudesnog svijeta politike podjela funkcija preteško je breme. Naime, bolje je biti izdašno plaćen i ništa ne raditi nego svakodnevno rintati za državu.
Prekjučer su se u Sarajevu sasta(vi)li čelnici oba bh. parlamentarna doma. Njih ukupno komada šest družilo se bez dnevnog reda. Sjedili su tako nepunih 60 minuta, da bi potom spontano razgulili svak' na svoju stranu. Naknadno će organizator opskurnog sastanka potvrditi kako je bavljenje politikom u BiH izgubilo sportski karakter.
„Parlamentarna skupština košta svaki dan 63.000 KM, imamo visoke plaće i to su direktne, vidljive štete koje se mogu iskazati brojevima. One štete koje nanosimo neradom daleko su veće.“ Tako je govorio Zaratustra, u konkretnom slučaju državni delegat Bakir Izetbegović. Matematika, dakle, upozorava da je u proteklih osam mjeseci samo na parlamentarne neradnike spiskano petnaestak miliona maraka iz državnog budžeta. Ispravite me ako griješim, ali to je nezamislivo puno love.
Uskladimo ideološke razlike, odredimo ekonomske prioritete, izgradimo državu, vratimo međusobno povjerenje, zakopajmo maligne nacionalizme, pomirimo se... Priznat ćete, zvuči kao solidna politička platforma za kakvu-takvu vladajuću koaliciju. Bilo bi, kažem, odlično, samo da je realno. Jer, ovdje slične priče odavno ne piju vode.
Zato jesmo kolektivno zglajzali! Kol'ko ne čujem, čak i Valentin Inzko pakuje kofere za Njemačku. Sa kupljenom diplomom medicinskog tehničara visoke škole u Lištici.
