Religiozni ljudi uglavnom nemaju povjerenja u nas ateiste. Kako mi možemo biti pošteni i tolerantni kada nemamo svetu knjigu koja nam kanališe moralne vrijednosti?

To i jeste razlog što će vjernici prije imati povjerenja u pripadnika druge religije negoli u nekoga od nas. Bezbožnik je ipak najgori. Mada je, nema dileme, moral starija kategorija od religije, iz nekog razloga je uvriježeno mišljenje da ateista ne može biti moralan.

Situacija na terenu je potpuno drugačija

Sve velike religije svijeta jasno propagiraju ljubav i toleranciju, ali je situacija na terenu potpuno drugačija. Danas je jasno da su zemlje u kojima dominira ateističko stanovništvo ujedno i zemlje s najvišim stepenom tolerancije i socijalne pravde. Nema tu više nikakve dileme.

Norveška, jedna od prvih zemalja u kojima se značajna većina stanovništva izjasnila kao ateisti, ima neuporedivo razvijenije mehanizme ljudskih prava od bilo koje zemlje na svijetu u kojoj religija igra značajnu društvenu ulogu. I u ostalim zemljama Skandinavije slična je situacija.

Zanimljivo, ali istraživanja kažu da je stepen korupcije neuporedivo manji u ateističkim društvima nego u dominantno religioznim. Pojednostavljeno rečeno, ispada da su religiozni ljudi skloniji lopovluku od ateista, mada je jedan od osnovnih postulata svake religije poštenje. Nemoj krasti i ne uzimaj tuđe pokazuje se samo kao sveta floskula.

Komunističkim režimima pripisuju se masovni zločini, a pritom se zaboravlja da je, u istoriji čovječanstva, ipak najviše ljudi ubijeno u ime neke od religija. Vjerske netrpeljivosti bile su uzrokom najvećih zločina od postanka čovječanstva do danas.

Indikativan je podatak iz Haga da se sto posto njihovih optuženika izjasnilo kao vjernici. Od svih tih masovnih ubica, silovatelja i zločinaca, nijedan nije ateista. Slučajnost?

Partizanski zločini bili su političkog karaktera

Četnici, ustaše, handžar divizije vršili su zločine isključivo motivisani religioznim i nacionalnim dogmama. Za razliku od njih, u Drugom svjetskom ratu, partizanski zločini bili su političkog karaktera i daleko manjeg intenziteta. Dan prije oslobođenja Sarajeva, ustaše izvode desetine zatvorenika, uhapšenih samo zato što su Srbi, i strijeljaju ih na Vracama. Nakon toga hvataju se noge put Blajburga. Dakle, u Blajburgu ne leže nikakvi “Nevini hrvatski vojnici”, kako to piše na spomeniku, nego ustaše, okorjeli zločinci koji su, doduše, pobijeni bespravno i bez suđenja, tako da se dade naslutiti kako je među njima bila i pokoja nevina osoba.

No, za razliku od brdovitog Balkana, nedavno istraživanje iz Velike Britanije donosi neke iznenađujuće podatke. Na pitanje jesu li ateisti više ili manje moralni od vjernika, Britanci favoriziraju ateiste. Većina ih smatra da su ateisti dobri ljudi, a 12,5 posto njih vjeruje da su i moralniji od vjernika. Svega šest posto ispitanika tvrdilo je da su ateisti manje moralni.

Samo jedan o četiri Britanca vjeruje da je religija u službi dobroga. Naprotiv, više od polovice ih misli kako religija čini više štete nego koristi. Ako se u tom istraživanju izdvoje oni ispitanici koji sebe opisuju kao “vrlo religiozne”, onda se vidi da čak i njih 20 posto  smatra religiju štetnom za društvo.

Linda Vudhed (Woodhead), profesorica religije na Sveučilištu Lancaster, smatra da se vjerska vodstva udaljavaju od liberalnih vrijednosti, jednakosti, tolerancije, raznolikosti, koja snažnije zagovaraju ateisti.

Nanošenje štete u ime većeg dobra

Endru Kopson (Andrew Copson), izvršni direktor „British Humanist Association“a, kaže:

“Da li ste religiozni ili ne, to ima vrlo malo veze s vašom moralnošću. Ljudi shvaćaju da vjerska uvjerenja sama po sebi mogu biti štetna za moralnost zbog poticanja netolerancije, nefleksibilnosti i nanošenje štete u ime većeg dobra.”

To što je neko ateista ne definiše ga odmah u startu kao dobru osobu. I ateisti mogu biti nemoralni skotovi, ali je obično riječ o hrabrim skepticima koji ne pristaju na jednostavna objašnjenja fenomena koji ih okružuju i uvijek sve preispituju. To preispitivanje dovodi u pitanje “šta je dobro” u odnosu na “šta je loše”, a kao rezultanta tog promišljanja se izrodi moral.

No, danas na Balkanu ateista je ugrožena vrsta. Nešto kao ptica dodo. Sve religiozni tipovi, a nemoral i korupcija cvjetaju. Slučajnost?