Negiranje pravomoćne presude Radovanu Karadžiću tragična je dehumanizacija politike. Upravo u tom pravcu kreću se reakcije stranaka sa sjedištem u Banjoj Luci.
Ne postoje suštinske razlike između komentara ucviljene Sonje Karadžić i naopakih stavova šefa PDP-a Branislava Borenovića. Hašku presudu podjednako osuđuju notorni Milorad Dodik i sumorni Nedeljko Čubrilović. Čak je i muškobanjasta Željka Cvijanović vaspostavila punu retoričku saglasnost sa sitnom opozicionom buranijom...
Objektivno, u cijeloj toj nevolji najdosljednije stoji SDS, koji se osnivača nikad odrekao nije! Višestruko je, naime, dokazano kako je sve ove godine Karadžić bio i počasni lider i duhovni guru i klinac i palac dotične političke formacije. Zločinačke tekovine doživotnog robijaša duboko su ukorijenjene u platformu djelovanja stranke kojom paralelno komanduju gatački guslar Vukota Govedarica i sarajevsko-romanijska klika očajnika predvođena Cickom Bjelicom.
Gdje su, pitam se, ovih dana nestali omiljeni ministri nesumnjivo dobronamjernih, ali beznadežno izmanipuliranih i naivnih insana? Ušutio se borac protiv korupcije i drugih oblika kriminala, drot iz bukvara, Dragan Mektić, dakle. Glasno je zanijemio Mirko Šarović, ratni Karadžićev potrčko na okupiranom teritoriju od Grbavice do Lukavice. Ne oglašavaju se, čekaju da nezgodnu temu, što bi Bregović rek'o, prekriju ruzmarin, snjegovi i šaš. A potom će, jelte, ponovo prionuti na posao, uvaljivati demagogiju pod bubrege i sazivati konferencije za reklamiranje.
„Znati o genocidu je strašno, ne znati je još strašnije. Moramo imati nadu da će državni režimi i institucije prestati da poriču. Stvaranje svijesti o genocidu je pitanje očuvanja ljudske supstance“, konstatirala je nakon Karadžićeve presude sociologinja i istraživačica genocida Janja Beč Neumann. I zato je nemoguće izgraditi demokratsko bh. društvo ukoliko se prethodno ne usvoji činjenica da je današnja Republika Srpska direktna posljedica masovnih zločina. Problem i jeste u tome što idioti to ne prihvataju!
