Bio je 12. maj 1992. godine. Sjednica vampirske skupštine srpske Bosne i Hercegovine na Palama. Kvartet ratnih zločinaca zauzima počasna mjesta. Radovan Karadžić, Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić sjede, Ratko Mladić stoji za govornicom. Okončana je rasprava o „šest strateških ratnih ciljeva koje treba provesti u stvaranju Republike Srpske“.
Nakon što je pažljivo saslušao namjere krvoločnog rukovodstva SDS-a, izvođač zločinačkih radova u maskirnoj uniformi JNA zaključuje: “Prema tome, mi ne možemo očistiti, niti možemo imati rešeto da prosijemo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je, to neće… ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid!“
Dvadeset i sedam godina kasnije zakazano je izricanje pravomoćne presude političkom lideru udruženog zločinačkog poduhvata. Samo doživotna robija djelomična je satisfakcija za žrtve, jedino maksimalna kazna međunarodnog suda adekvatno je ustanovljena povijesna činjenica i zalog za normalniju budućnost! Prvostepenim kalkuliranjem sa 40 godina zatvora pravda nije zadovoljena. Naprosto, govorimo o neprimjerenoj kazni za počinjena zvjerstva i užasne događaje koji su se pod Karadžićevim rukovođenjem odigrali tokom agresije na našu domovinu.
U ljeto '95. zlikovac se hvalio da je lično naredio genocid u Srebrenici. Kriv je kurvin sin za ubistva, koncentracione logore, masovne grobnice, silovanja, etnički očišćene geografije na potezu od Prijedora do Vlasenice, od Hercegovine do Posavine. Direktno je nadzirao i odobravao teroriziranje građana Sarajeva pod opsadom četničkih falangi. Ukratko, Karadžić je balkanska verzija Adolfa Hitlera!
Neposredno uoči izricanja haške presude, Milorad Dodik posjetio je Aleksandra Vučića kako bi skovali pakleni plan o odbrani i zaštiti Karadžićevog političko-teritorijalnog naslijeđa. „Nemam povjerenja u ranije odluke Haškog suda“, rekao je prije polijetanja za Beograd. I zamislite, Dodik nije daleko od istine! Jer Karadžić zaista ne zaslužuje ništa manje od doživotne robije!
U suprotnom, moglo bi se desiti da osvane na slobodi. Poput zločinca i zločinke, Krajišnika i Plavšićke.
