Objektivno, najgore što se državi u pokušaju može dogoditi jeste da joj velike događaje, grandiozne skandale i bitne društvene teme kreiraju priučeni poluobavještajci. Takav je nesretan slučaj, naprimjer, Bosna i Hercegovina! 

Osman Mehmedagić, pravoj gradskoj raji poznatiji kao Osmica, direktor je Obavještajno-sigurnosne agencije BiH (OSA). Za one koji, eto, još ne znaju, radi se o višedecenijskom vjernom kućnom ljubimcu moćne familije Izetbegović.

Dragan Mektić, ministar sigurnosti BiH, pripada prvom ešalonu sljedbenika Radovana Karadžića s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. A kad se male ruke slože, hoću reći, kad Osmica i Mektić udruže urođene nesposobnosti i pripadajuće ograničenosti, onda logika i razum, razumljivo, postaju čisti višak. Jer gluposti koje dvojica nekapacitiranih likova ležeći skontaju, vjerujte mi na riječ, Brisel, Washington i Moskva zajedno, a kamoli Zagreb samostalno i Sarajevo pojedinačno, nisu u stanju raspetljati.

Ali, da mi pređemo na glavnu problematiku aktuelnog problema! Ima, evo, sedam dana otkako je eskalirao skandal sa navodnim naoružavanjem selefija u BiH od Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske (SOA). U međuvremenu, sve moguće hrvatske institucije, uključujući i dotičnu špijunsku, demantirale su veze sa montiranom aferom. Istina, javno se priznalo i kako „postoje suspektni bh. državljani, povratnici sa ratišta u Siriji“ čije se kretanje detaljno prati i analizira. Što bi rekao neprevaziđeni Davorin Popović, ne znam šta je sporno.

Kvaka je, međutim, u tome što se Osmica još uvijek nedopustivo ne oglašava! Čak ni nakon što je Predsjedništvo BiH zvanično zatražilo informaciju o prikupljenim saznanjima. Ne znam, ali možda čovjek guli jabuke u vili na Poljinama.

Nego, ima li kakvih novih šokantnih dokaza. Ili da sačekamo da ih prezentira SOA, umjesto OSA?