Poslije izbora 2010., tadašnje rukovodstvo pobjedničkog SDP-a donosi katastrofalnu odluku o koaliciji s gubitničkom SDA. Nisu čestito ni zasjeli u fotelje, a crveni i zeleni krenuli su u sukobe i prepucavanja. Cijenu neprincipijelne, izdajničke odluke socijaldemokrati plaćaju već na narednim lokalnim izborima. Bilo, opametili se!
U pokušavanju sprečavanja ideološki nakaradnog saveza, partijska ćelija ljevičarskog grada na zrnu soli u to doba diže (Husinjsku) bunu zbog opasnih namjera autoritarne sarajevske centrale. Poražen, ponižen i uvrijeđen nametnutom koalicijom sa SDA, predsjednik tuzlanskog Kantonalnog odbora SDP-a na koncu podnosi neopozivu ostavku. “Ne mogu raditi protiv vlastitih uvjerenja. S više razine diskvalificirali su našu odluku. Nemam namjeru sarađivati sa SDA”, odjavio se Tomo Vidović.
Nažalost, ništa nije vječno! Tako, eto, pojedini partijci iz šireg tuzlanskog sreza danas baštine stavove potpuno suprotne arhivskim. Prvi među jednakim drugovima Enver Bijedić, dakle, navalio je k'o Željko Komšić da skroji vlast sa SDA.
Valjda u ime buduće ljubavi, Bijedić velikodušno odustaje i od sudske tužbe zbog uvreda koje je na njegov obraz svojevremeno hraknuo vlasnik DF-a. Zato nije viška ponoviti Komšićevo gradivo: “Ako je bilo kome lakše podnijeti kriminalca Enku Bijedića i kriminalizirani SDP, onda neka vam dragi Bog pomogne, ako vjerujete u njega.” Inače, Bijedić će ovaj klevetnički kroše pripisati alkoholnim magnovenjima “jer Komšić svako jutro rano krene konzumirati alkohol pa nije svjestan šta izjavljuje”. Kraj citata.
Mada se kreira lažni dojam kako su Komšić i Bijedić zbilja poravnali račune i jedan drugome halalili, ovdje, zapravo, imamo posla s tugaljivo ucijenjenim saveznicima. Pod izgovorom da je, aman, sama država u pitanju, obojica se podjednako izručuju SDA, providno pokušavajući zataškati male tajne nedoraslih pripravnika političke kuhinje.
Njihovu tajnu čuva i “Hodža iz Mercedesa”. Taj lokalni moćnik, izdašni dobrotvor nekarakternih i crnom novcu sklonih pojedinaca, najmanji je zajednički imenitelj friških havera. Realno, Komšić nikoga nije iznenadio. Međutim, Tuzla, Tuzla zaslužuje boljeg od Bijedića. Hodžine mi mečke!
