Elvira Dilberović, ministrica obrazovanja, ko će ga znati kog nivoa vlasti, ko to više može upratiti, čini mi se federalnog, gostuje nedavno na N1. U svom nastupu Elvira više puta sebe tituliše kao naučnicu, te tvrdi kako nije naučno utemeljeno naš jezik smatrati istim. Nema politiziranja, dodaje, nauka to tvrdi.

Što se poznatog slučaja sa jezikom u sarajevskim školama tiče, naučnica Elvira podržava kantonalnu ministricu, vjerovatno kolegicu naučnicu Zinetu Bogunić, koja zahtijeva od roditelja da se opredijele koji će jezik izučavati njihova djeca.

„Lud te pop krstio“

Naučnica Elvira je mišljenja kako je lijepo što dijete od 6 godina može da se opredijeli za jedan od tri jezika, to je, kako kaže, bogatstvo. Kolika budala moraš biti pa da jednu tako diskriminatornu situaciju nazivaš bogatstvom?

Kada je voditeljica priupita šta ćemo s roditeljima koji hoće da im dijete izučava sva tri jezika, naučnica Elvira tvrdi da niko ne može govoriti sva tri jezika. Reče, bubnu, i osta živa.

Moja sestra, recimo, govori 6, a Matea Branalik, djevojka iz Tuzle, 18 jezika, bezbeli i ovaj naš, al' eto, naučnica Elvira tvrdi da nije moguće govoriti ova naša tri jezika. Pri tome, isključila je crnogorski jer on njoj nije bitan pošto nije ustavan. „Lud te pop krstio,“ rekli bi kod nas u Hercegovini.

Uh, majko Božija, ko sve kod nas nema pravo da se naziva naučnikom. Ona, koja lupa ovakve i slične gluposti, je naučnica, isto valjda kao i Tesla. Okrećeš li se u grobu, Nikola?

Naučnicu Elviru i ostale nepismene lingviste koji vlastiti nacionalizam koriste kao vrhunski naučni kriterij treba podsjetiti na osnovnu definiciju jezika koja glasi: „Jezik je sredstvo sporazumijevanja.“ Analogno tome, vrhunski kriterij za određivanje da li je riječ o jednom ili više jezika jeste međusobna razumljivost. Svi ostali kriteriji su obične budalaštine, ništa drugo doli oružje u rukama nacionalističkih režima i armija sa generalima poput nesretne i neuke naučnice Elvire Dilberović.  

Nacionalisti su glupani, tu nema dileme. Samo glupani mogu smisliti tezu da je naziv jezika zaštita nacionalnog identiteta. Ko biva, ako nemamo bosanski jezik, onda nemamo ni Bosne, ni Bošnjaka. Kako im samo takva glupost može pasti na pamet jer gdje god da se osvrnu, ugledat će u svijetu napredne nacije čiji jezici ne nose nacionalno ime: Amerikanci, Australci, Švicarci, Brazilci, Argentinci…

Nemojte nas više maltretirati

Za razliku od Elvire, jedna ozbiljna naučnica, Snježana Kordić, tvrdi: „Što se tiče tvrdnje da imamo četiri standardna jezika, ona nije istinita. Srbima, Hrvatima, Bošnjacima i Crnogorcima je zajednički baš standardni jezik. Dokaz je da se na standardnom jeziku najtečnije sporazumijevaju.“

Šugaman, ručnik i peškir su sve tri hrvatske riječi. Prateći logiku naučnice Elvire, trebalo bi to rasparčati na dalmatinski, slavonski i zagorski standardni jezik. Pa svakome je jasno da se jedan Zagrepčanin i jedan Sarajlija tečnije razumiju nego jedan Zagrepčanin i jedan Dubrovčanin. A eto, Zagrepčanin i Dubrovčanin govore isti jezik, dok Sarajlija i Zagrepčanin različite jezike.

Ma daj, nemojte nas više maltretirati vašim nacionalističkim mudrokenjarijama.

Evo, naučnice Elvira, dođe vrijeme da vas neko, a meni pripade čast, uputi na to kako visoka sudska instanca u Hagu gleda na problematiku našeg jezika. Pošto je Vojislav Šešelj, u svom priglupo tvrdoglavom stilu, zahtijevao od sudija da uvijek ima srpskog prevodioca, a pošto je to stvaralo finansijske i organizacione probleme, sudije pozovu trojicu uglednih lingvista, čini mi se dva Amerikanca i jednog Engleza, da ustvrde o čemu se tu zapravo radi.

Pošteno uzevši svoje honorare, ovi, za razliku od Elvire ozbiljni naučnici, upotrijebiše međunarodni standard za dokazivanje ove problematike. Evo nekih od usporednih primjera koje su tada primijenili: Imena domaćih životinja (krava, koza, ovca, pas, mačka…), dijelovi tijela (ruka, glava, noga, prst, oko, nos…), brojevi (jedan, dva, tri, četiri…), najčešće upotrebljavani glagoli (hodati, spavati, trčati, pisati…), boje (plava, crvena, žuta, zelena…) i tako dalje, i tako dalje.

Šta ćemo sada, naučnice Elvira

Ako se ova poklapanja dešavaju u više od 70 posto riječi, nauka smatra da je riječ o jednom jeziku. E sada, naučnice Elvira, jedno pitanje za vas. Koliko se naša četiri jezika poklapaju? Možda 70 posto? Ili 80? Možda 85 posto? Ili čak 90? Ne, naučnice Elvira, ne. Na vašu, i na žalost svih nacionalističkih praznoglavih naučnika, naši jezici se poklapaju, pazite ovo, 100 posto.

Šta ćemo sada naučnice Elvira? 100 posto, Bog te mazo! To što neko kaže glasovir, a neko klavir, čini jezički bitnu razliku samo budalama. Hagu ne. A o odlukama Suda u Hagu se ne raspravlja, ministrice, jezik za zube. I za jezik, i za zube svi ovdje koriste upravo te iste riječi, zato sam siguran da me razumijete.

Tamo u Hagu naš jezik prozvaše BHSC. O redoslijedu slova u ovoj skraćenici bi se dalo raspravljati, ali ipak moramo reći jedno veliko hvala Vojislavu Šešelju.

Provocirajući Hag da donese ovakvu odluku je uradio najvažniju i najpozitivniju stvar u svom bijednom životu. Samo žao mi ga je nesretnika što je do kraja suđenja morao slušati i hrvatskog prevodioca. Tuga je to velika. Lijepo me boli zbog njegove tužne sudbine.