Uskoro, početkom januara, svijet će se prisjetiti masakra u Parizu kada su, 2015. godine, dvojica maskiranih, naoružanih napadača uletjela u redakciju satiričnog francuskog časopisa „Charlie Hebdo“ u Parizu. Usmrtili su 12 ljudi, a ranili 11.

Povod za ovaj napad je bila objavljena karikatura poslanika Muhammeda. Naravno, napadači su to smatrali povodom. Ostali dio kugle zemaljske je kao povod lako prepoznao ludilo i vjerski fanatizam.

Prizivaju ukidanje karikature kao formata

Na kraju ćemo se vratiti događajima u Parizu, hajmo sada skoknuti kratko do Londona. Znam da se ne može uvijek vjerovati kafanskim pričama, ali evo jedne od njih koju mi, za kariranim stolnjakom, davno ispriča jedan engleski advokat. U Londonu se sedamdesetih desila neobična sudska parnica.  

Autor pjesme je tužio humoristu koji je napravio parodiju na njegovu pjesmu, dakle, napisao novi tekst uz postojeću autorovu muziku. Sud je odbacio tužbu i oslobodio humoristu, a u obrazloženju je pisalo da bi svaka drugačija odluka ovoga suda označila kraj parodije kao umjetničkog žanra. Niko nikada više ne bi mogao da radi parodiju tuđih umjetničkih djela.

Sud se zabrinuo za određeni umjetnički žanr? Sreća da se ta tužba nije desila kod nas.

Znamo da je naše sudstvo transparentno zavisno od vladajućih stranaka, a nedavno je ovdašnja politička snaga, oblikovana u skraćenicu SDA, krenula u ofanzivu ne bi li se ukinula karikatura kao način političkog, likovnog i umjetničkog izražavanja.

Nemojte da stvari uvijamo u celofan, jednostavno je istina da se ne može drugačije posmatrati saopštenje ove stranke, a u povodu karikature Filipa Andronika u kojoj je ismijan Alija Izetbegović. Ne znam da li su svjesni, ali oni faktički prizivaju ukidanje karikature kao formata.

U tom saopštenju doslovno kažu kako „neće nikome dozvoliti da tu svetinju dira“. Alija je svetinja, ne smije se dirati i mećati u karikature, a možda je još interesantniji onaj drugi dio saopštenja u kome se kaže: „SDA nikada i nikome nije ograničavala slobodu izražavanja ili pravo na kritiku njene politike i kadrova. Naprotiv, SDA se od svog osnivanja bori upravo za pravo na slobodu izražavanja i slobodu medija.”

Ako postoje nedodirljivi, ne postoji karikatura

Nevjerovatno. Nakon što precizno, na početku istog pasusa, traže da se uvede cenzura, ili čak ukine jedan način umjetničkog i političkog izražavanja, jer, zaboga, postoje nedodirljivi, oni tvrde da nikada nisu ograničavali slobodu izražavanja. Isto kao da smo svi mi retardirani. Gospodo, ako postoje nedodirljivi, onda ne postoji karikatura.

A posebno je interesantan nastavak teksta u kome se kaže: “Rahmetli Alija Izetbegović i drugi osnivači SDA su zbog tih ideala odležali zatvorske kazne u bivšem sistemu, ali se tih ideala nikada nisu odrekli. Naročito ne kada su došli na vlast. Čak ni u ratnim uslovima nije uvedena cenzura i mediji su uživali slobodu izražavanja, uključujući i oštru kritiku vlasti.”

Kakva laž, manipulacija i izokretanje fakata. Pazi samo ti šta ono tvrdi, da su Mladi muslimani ležali zatvorske kazne u bivšem sistemu upravo zato jer su se borili za slobodu izražavanja. Nimalo naivna tvrdnja jer se sa njom temeljno mijenja smisao postojanja Mladih muslimana kao vjerske grupacije koja je imala samo religijsku i nikakvu drugu agendu, i daje joj se širi, puno ozbiljniji, faktički revolucionarni, gotovo ljevičarski, značaj. Ispadoše Mladi muslimani ljevičari. A hapsili ih ljevičari. Hm, nešto tu ne štima, Alije mi.

I pored saopštenja iz RAK-a u kome ta agencija tvrdi da u spornom prilogu nema ništa suprotno njihovim pravilima i zakonu, Televizija Kantona Sarajevo, očito pod političkim pritiskom SDA glavešina, sramno kreće u čistku i odstrel svojih urednika i novinara koji su, zaboga, odgovorni jer se sporna karikatura pojavila na toj televiziji. Kakav ljudsko-urednički i televizijsko-novinarski debakl. Sve su srozali.

Svaka sličnost je namjerna

E, hajmo se sada vratiti na početak ovoga teksta i događaje u redakciji francuskog satiričnog časopisa „Charlie Hebdo“. Svaka sličnost između onoga što se desilo francuskim satiričarima i onoga što svojim suludim saopštenjima priziva SDA je namjerna.

Da li to rade ciljano ili ne, nije ni bitno. Suština je da je mladom karikaturisti stavljena meta na glavu zato što je dirnuo nacionalnu svetinju sahranjenu na Kovačima. Sramotno! Čak mislim da bi ih i Alija kritikovao zbog toga. Bio je, čini se, puno razumniji od ovih koje je ostavio iza sebe.