Nakon što je naša delegacija ostala rezervirana prema Lordu Ovenu, on je nastojao da na neki način ugladi stvari, međutim, njegovi postupci su i dalje bili isključivo antibosanski. Zašto?

 Dovođenje Abdića

On je na svoju ruku i bez ovlaštenja uključio u pregovore kao zasebnu delegaciju Fikreta Abdića koji je formirao nekakvu autonomiju u Kladuši, dakle neku paradržavicu kojoj je Lord Oven time htio dati kvalitet i značenje novog faktora u odnosima u Bosni i Hercegovini, dakle da postoje dva muslimanska entiteta među kojima postoji sukob, prema tome da se radi samo o sukobu između Muslimana, Hrvata i Srba, koji vrše agresiju nego da postoji sukob među Muslimanima, prema tome da se ne može govoriti o agresiji, nego o građanskom ratu.

To se pokazalo jednog dana kada se iznenada Fikret Abdić u specijalnom avionu koji mu je poslao Lord Oven pojavio sa svojom delegacijom, svojim prevodiocima, sekretarima i odsjeo u hotelu zasebnom, ne želeći da stanuje u hotelu s bosanskom delegacijom. Dakle, separirao se potpuno od nas kao nekakva zasebna državna ili paradržavna tvorevina.

Lord Oven je insistirao na tome da se i Fikret Abdić uključi u pregovore, tako da je prilikom prvoga glasanja o Oven-Stoltenbergovom planu i Fikret Abdić učestvovao na zasjedanju konferencije na kojoj je glasao za prihvatanje podjele Bosne i Hercegovine i njeno pretvaranje u tri zasebne države, što je naravno bilo odbačeno i što je i Alija Izetbegović morao iz logike interesa održavanja naše države odbaciti.

Ono što se, međutim, desilo prije toga je isto bilo veoma zanimljivo. Naime, u Beču je održavana konferencija tzv. ugroženih nacionalnih manjina. Bila je to svjetska konferencija.

Bio je to zanimljiv skup koji je organizirala Agencija Ujedinjenih naroda za zaštitu prava naroda. Naša zemlja je učestvovala na toj konferenciji na osnovu činjenice da je kod prvoga zasjedanja u Ženevi predsjednik Izetbegović zamolio mene da ja učestvujem na toj konferenciji kao zastupnik BiH, i ja sam podnio izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini koji je bio apsolutno istinit.

Rekao sam da se u svakom ratu dešavaju razne stvari pa, između ostalog, nasilje i zločini svih strana koje su učesnice u ratu. Ne može se spriječiti to da pojedine grupe, pojedini ljudi i pojedini dijelovi izvjesnih organizacija ne počine takva djela, ali se odnos jedne države prema takvim postupcima može mjeriti koracima koje država preduzima da to spriječi.

Tada sam naveo slučajeve kako je naše Ratno predsjedništvo donijelo odluku o zabrani svake komunikacije između vojne policije i građanstava, o zabrani miješanja vojske i tretiranja građana kao objekta upotrebe, zatim da smo proveli postupke istrage i suđenja počiniocima kriminalnih djela nad stanovnicima bilo koje nacije ukoliko su takva djela bila registrirana itd., dok je s druge strane izvještaj srpske i hrvatske strane bio apsolutno suprotan. Oni su potpuno negirali bilo kakva kriminalna djela prema stanovništvu, što je odudaralo od općepoznatih činjenica, tako da se dogodilo to da je naš izvještaj bio prihvaćen, a njihov odbačen.

Nakon što smo se vratili s konferencije iz Beča, ja sam dospio u Zagreb i otišao u našu ambasadu kod gospođe Turković da se raspitam kakve su mogućnosti putovanja za Sarajevo.

Preseljenje ambasade

Tada sam konstatirao da se naša ambasada preseljava iz starih u nove prostorije u jednoj ulici koja vodi od Britanskog trga uzbrdo. Kad sam otišao u te nove prostorije, zatekao sam nešto što me iznenadilo. Bila je tu grupa članova Predsjedništva BiH, Boras, Lasić, Fikret Abdić, Miro Lazović, Pejanović te, čini mi se, gospođa Mijatović i ja sam ih pitao otkud oni tu. Rekli su da su došli na sjednicu Predsjedništva koju je tu u Zagrebu sazvao Lord Oven.

Pitao sam otkud Lord Oven ima pravo sazivanja sjednica Predsjedništva naše države, kada tu privilegiju po našem Ustavu ima samo predsjedavajući Predsjedništva Alija Izetbegović.

Otišao sam kod gospođe Turković i nazvali smo Izetbegovića. Upitao sam ga: „Alija, molim te, ovdje su se skupili ovi ljudi iz našeg Predsjedništva, kažu da će održavati neku sjednicu, da ih je pozvao Lord Oven, znaš li ti nešto o tome?“.

 Kaže: „Znam“. Dalje sam ga pitao je li on sazvao tu sjednicu, odgovorio mi je da nije, a na moj daljnji upit je li je odobrio, također je negirao te je objasnio da neće ništa preduzimati, jer svakako to što se tu uradi, prema njegovim riječima, „to neće imati efekta“.

Ja sam rekao da neće imati ustavnopravnih, ali hoće vrlo ružnih posljedica po naš rejting i našu situaciju, te sam upozorio da je to jedna provokacija koju neću dozvoliti, pa sam Izetbegovića zamolio da mi dopusti da uradim ono što mislim da je potrebno. On je rekao: „Ti radi šta hoćeš“. Kada sam završio razgovor, u kancelariji gospođe Turković ugledao sam da kroz dvorište dolazi puno novinara i Ejup Ganić. Izašao sam pred njega i pitao otkud on tu. Odgovorio je da je došao na sjednicu Predsjedništva. „Kakvog Predsjedništva, jesi li primio poziv od predsjednika Izetbegovića“, pitam ga, a on je odgovorio da nije. Zato sam rekao: „Vrati se odakle si došao, ovdje se radi o lopovluku, nema razloga da sjediš ovdje“. I on se zaista vratio, a ja sam se vratio kod gospođe Turković.

Nju sam upitao je li ona zvanično otvorila tu zgradu kao našu ambasadu, a ona je kazala da nije, jer su pripreme tek u toku. „Odlično“, rekao sam.

Potom smo skupa ušli u salu i pitao delegaciju šta je cilj njihovog okupljanja tu, a onda mi je, čini mi se, Lazović rekao da su došli da ojačaju jedinstvo Predsjedništva.“ „Kakvo jedinstvo sa Borasom, Lasićem, s Abdićem, koji vode rat protiv naše države“, uzvratio sam i dalje rekao: „Nema nikakvog jedinstva, nema nikakve sjednice Predsjedništva, Lord Oven je pogriješio, sazvao je sjednicu na teritoriju strane države, a činjenica da ste se vi skupili na teritoriju strane države i to u zgradi koja nije zvanična ambasada i ne predstavlja sastavni dio naše države znači da bi održavanje takvog sastanka bio pokušaj državnog udara!“

Upozorio sam ih dalje da će se osramotiti i oni i Lord Oven, jer se miješa u stvari za koje nije nadležan.

„Vi možete raditi šta hoćete, gospođa Turković će vas počastiti, a ja idem da kažem novinarima da se raziđu, da neće biti saopćenja o smjeni gospodina Izetbegovića“, saopćio sam im potom.