Koliko vlast brine to što sve veći broj ljudi svakodnevno odlazi iz BiH s kartom u jednom pravcu, govori i podatak da nema čak ni zvaničnih brojki ni evidencija o tome koliko ih je napustilo zemlju, primjerice, barem u posljednjih godinu dana.
A kamoli da ima namjere ili strategije da se stvore uvjeti za rad i život u zemlji dostojni čovjeka, a kojima bi se, ako ne vratili oni što su već otišli, a ono barem zadržali oni koji još čekaju da se nešto promijeni.
Doduše, od politike SDA, koja je u vlasti duže od 20 godina i koja je i dovela zemlju u ovakvo stanje, teško je i očekivati da ima lijek za bolesti čiji je ona uzročnik.
Nemoguće je u cijeloj ovoj situaciji ne vidjeti apsurd da su danas iz zemlje primorani bježati oni koji su je branili i odbranili, dok su najviši funkcioneri SDA rat s porodicama proveli u inozemstvu.
A upravo su oni u vlasti koja je otjerala i tjera ljude iz ove zemlje. Jer, zbog nerada SDA vlasti i dugogodišnjeg bahatog i nemarnog odnosa prema svim kategorijama stanovništva, izuzimajući one koji su u porodičnim i uskostranačkim vezama s ovom vladajućom strankom, danas svi osjećamo i trpimo posljedice.
One su sada vidljive po zatvorenim školama zbog nedostatka učenika koje su roditelji odveli u inozemstvo, bolnicama koje ostaju bez ljekara specijalista i drugih medicinskih radnika, firmama koje sve češće napuštaju tesari, mesari, pekari...
To, očigledno, ne zabrinjava one koji odlučuju o našim životima i sudbini zemlje, jer su njima najbitniji njihovi lični interesi. Zato, građani moraju iskoristiti svoje pravo da glasaju 7. oktobra i realno odluče i ocijene ko je uistinu zaslužio da dobije njihov glas.
