U prilično davna, dabome, totalitarna i bezbožna vremena, ono kad je dežurni krivac ovdašnjih naci-demokrata (Josip Broz Tito, dakle) još po zemlji hodao, vjerske blagdane u Bosni i Hercegovini dočekivali bismo zajedno, obično u multinacionalnom okruženju, skupa sa prijateljima, komšijama i susjedima šarenih konfesija. 

Tu neospornu činjenicu tiho će vam priznati čak i najokorjeliji šovinisti koji su, stjecajem nesretnih okolnosti i neograničene ljudske gluposti u posljednjoj deceniji prošlog stoljeća zajahali vlast kako bi nas do dana današnjeg kolektivno terorizirali i uporno handrili u zdrav mozak. 

Takozvano buđenje nacionalnih identiteta na ovim je - što bi moj Stari rek'o – “zaguljenim prostorima”, kao prvo, pod crnu zemlju poslalo za umiranje nevine ljude da bi, onda, u svojoj tragičnoj post festum posljedici već počinjenih zločina zakopalo svaku izglednu životnu perspektivu nepovratno zavaljenim generacijama od nekoliko stotina hiljada nesretnika što su bili prinuđeni odrastati i biološki propadati, uzaludno se svađajući oko neusvojenih istina iz posljednjeg rata, rata bez proglašenog pobjednika!

Objektivno, nema rahatluka niti ima slobode kad se preživljava u društvu politički isforsirane ratne psihoze. Recentna, otrovna i odvratna predizborna kampanja nacionalističkih prvaka s raznih strana, uključujući i ovdašnje lažne ljevičare - građane, a istinske foteljaše Željka Komšića i Denisa Bećirovića, ovu konstataciju dodatno argumentira!

A siguran sam da bh. građani nisu toliko loši koliko su bh. političari grozni! I da, eto, nema rješenja za koje nisu u stanju izmisliti problem. Uostalom, zašto bi pred izbore uopće raspravljali o propasti države i finansijskim zaduženjima kod međunarodnih bankarskih krvopija? Zašto naglabati o korupciji, nepotizmu, ekonomoskoj propasti, deficitu pravde, zakona i budžeta…

Bolje je i konstruktivnije pričati o ratu. Dabogda ga oni u kući imali.