Osim u slučajevima nepristojnog rentanja za potrebe skorojevićkih vjenčanja i marketinških banketa, sarajevska Vijećnica SDA-u služi kao svečani salon za događaje od posebne stranačke važnosti. Sjećamo se i ne zaboravljamo da je upravo u nekadašnjoj nacionalnoj biblioteci Bakir Izetbegović sazvao ono sramotno sijelo na kojem se bezočno lagalo o reviziji tužbe protiv režima u Beogradu zbog srebreničkog genocida.
Nažalost, nije to bio ni prvi ni posljednji slučaj da političke mutikaše Vijećnicu tretiraju kao poligon za bahaćenje ovdašnjeg režima. Umjesto da služi napretku, nauci i bude centralno okupljalište mladih ljudi željnih znanja, obnovljenu austrougarsku ljepoticu svukli su na nivo provincijskog doma kulture osuđenog na loše programe u režiji vladajućih skaka(vaca).
Nedavno je tamo demonstrirano bratstvo i jedinstvo SDA sa Erdoganovom AK partijom. Uz pažljivo složen repertoar „junačkih turskih pjesama“ i gadljivu govoranciju, pravi povod za dernek postade nevažan. Ipak, neka ostane zabilježeno da se aplaudiralo dvogodišnjici takozvanog pokušaja državnog udara koji će Erdogan zloupotrijebiti za teroriziranje nevinih ljudi i eutanaziranje turske opozicije. Rasporedio je brko s Bosfora svoje neistomišljenike ravnomjerno i solidarno. Najopasnije pod crnu zemlju, većinu u zatvore, a rijetke sretnike u neizvjesno izgnanstvo.
Uglednici iz SDA osigurali su legitimitet neprimjerenom veličanju okrutnog diktatora. Šefik Džaferović, Denis Zvizdić i prateća zelena buržoazija u Vijećnici su se predstavljali u kapacitetu državnih zvaničnika, a ne u funkciji stranačkih parazita.
Taj vazalsko-vazelinski odnos pravovremeno je prepoznala Naša stranka argumentirano optužujući SDA za izdaju državnih interesa. Jer da se, eto, samo Izetbegović i njegovi pitaju, BiH bi i formalno i pravno bila Erdoganov amanet. Allahimanet pamet...
