Tamo gdje nema vizije narodi nestaju, stara je poslovica toliko puta dokazana kroz historiju primjenjiva na sve i svakoga. Naravno, uz viziju ide i liderstvo, bez koga nema kretanja naprijed. Svakodnevna američka mantra, također potvrđena u političkom i poslovnom ambijentu, definira da je lider onaj koji zna put, ide tim putem i pokazuje put. 

I kako se u eri globalizacije američki, zapravo praktični način razmišljanja, odomaćio na mnogim meridijanima, pa i balkanskim, ova jednostavna američka filozofija, dakako, primjenjiva je i za naš komadić svijeta.

Makedonski premjer Zoran Zaev odskora je najbolji dokaz za to. Govoreći za „Avaz”, u više navrata je spomenuo kako narod treba pratiti lidera, posebno kada taj lider politički ne kalkulira, hrabro korača naprijed vodeći se vizijom, dakle misli na buduće generacije. A ne samo kako da pobijedi na izborima.

Zaev, koji je u posljednji čas svoju zemlju otrgnuo iz kandži jedne političke familije, nepotističke vlasti bivšeg premijera Nikole Gruevskog, onomad je u Briselu šampionski podigao pozivnicu za članstvo Makedonije u NATO savezu. Uz sve, njegova multietnička zemlja, podijeljena čak i jezičkim barijerama, odnedavno je priznala albanski kao drugi zvanični jezik. Zahvaljujući tom liderstvu, Makedonici idu dalje.

Baš zato makedonski primjer treba uvažiti kao racionalni model nasuprot velikonacionalnim balkanskim histerijama koje još plešu oko Bosne. Nema dileme, i Bosna i Hercegovina konačno mora pronaći svog svebosanskog lidera, neopterećenog prošlošću, posebno ako se ona toliko mnogo i jeftino politikantski rabi. BiH treba nekog ko će ovu dejtonsku žabokrečinu isušiti od gmizavaca proždrljivih vlasti, koje u svemu vidi šansu za profitom; ni mrvice za socijalnu pravdu.

Stvari se čine jednostavnim. Ako je lider čovjek koji je (kao i Zaev) već uspio u svom poslu, izgrađujući sebe do savršenstva realnosti, jer svijet posmatra onakvim kakav jeste, onda samo od takvog lidera valja očekivati da druge ljude povede ka uspjehu sličnom svome.

Ako vam to liči i na Fahrudina Radončića, sasvim ste u pravu. Po načinu kako drži riječ, u poslu poštuje zakone i norme, taj čovjek je već odavno u EU. Tamo gdje se BiH tek zaputila.