Kada su me zvali iz USAID „Diaspora Investa“ da je stigla Lilijan Sulejmanović, čiji projekt su podržali, i da me čeka na recepciji, prošao sam pored nje. Nisam mogao pretpostaviti da je djevojčica koja tu stoji pokrenula biznis s čokoladicama „Bar Do“, energetske pločice, zdravu hranu...
Pričala je tada da nikada nije zaboravila svoje Sarajevo, svoju BiH, odakle je otišla kao dijete u ratu. A završila je, onako ukratko, „Oxsford“, pa „Harvard Business School“, stekla MBA diplomu...
I pozitivna priča je krenula, odlučila je da investira u svom gradu, da na neki način pomogne, da možda svojim primjerom pokrene i neke druge mlade ljude iz dijaspore. Prepoznali su to i u USAID-u i podržali je. Kao i mnoge druge.
Već je osjetila, kako kaže, onu našu čuvenu papirologiju, registracije, ovo, ono, od šaltera do šaltera, ali Lilijan sigurno neće posustati. 100 posto! Jer, ona je vlasnica jedne lijepe priče o mladima koji su uspjeli u svijetu, ali se na neki način vraćaju rodnoj grudi.
