Nakon što je Obavještajno-sigurnosnu agenciju (OSA) tragično pocijepao po nacionalnim šavovima svodeći je na nivo parašpijunskog punkta Grupe TNT iz čuvenog stripa, Osmanu Mehmedagiću-Osmici preostalo je još samo da zalije cvijeće, puhne u svijeće i zatvori preduzeće.
Godine javašluka, familijarnog rukovođenja i stranačkog komandovanja kulminirale su Mehmedagićevom odlukom da u mistični obavještajni svijet uvede višestrukog sudionika morbidnih tv rijalitija. Nećete vjerovati, ali sve se dogodilo sasvim slučajno...
Direktor OSA-e patio se godinama i kuburio s kadrovima. Uznemiravali su ga izvještaji o neuspješnim istragama što su propadale k'o žetoni u poker aparatima. Zbog takvih je već jednom zamalo zijanio fotelju kad mu ono na vrijeme nisu dostavili urgentni dopis s pečatom poljinske vile Izetbegovića i naredbom za uhođenje izvjesnog neprilagođenog ljekara sa KCUS-a. Samo zahvaljujući nadaleko poznatom merhametluku bračnog para s Poljina, Mehmedagić je tada spašen.
Zato je trebao super-špijuna, nekog zaduženog za strogo povjerljive zadatke. Raspitivao se okolo i beznadežno lutao po kantonu. Zavirivao je u najveće rupe i špilje, obilazio drumske kafane, sumnjive restorane i noćne klubove. Ali sve bilo je uzalud!
A onda je jednog običnog jutra među prašnjavim policama gradske biblioteke (gdje je u studentskim danima sa suprugom Amelom razmjenjivao skripte i seminarske radove) otkrio engleskog pisca Orwella. Naslov ga je neobično podsjetio na Olimpijske igre u Sarajevu. Znao je da je jugoslovenska UDBA u taj vakat bila moćna špijunska organizacija pa je rezonovao da bi na stranicama knjige „1984“ mogao pronaći rješenje za svoje kadrovske probleme.
Kad se umoran dovukao kući, na televizoru je išao „Veliki brat“. Izazovno se gnijezdeći na otomanu, Kalimero je zapjevao onu od Mitra Mirića „Špijuni su među nama“. Mehmedagić se samo zadovoljno nasmiješio. Poljubio je LCD ekran. Bio je siguran da je našao onog kojeg je tražio. Ostatak priče znate...
