Iz SDA najavljuju da će rukovodstvo stranke danas donijeti odluku o načinu izbora kandidata ili, kladioničarski izvjesnije, kandidatkinje za Predsjedništvo BiH. Nakon što za račun familije riješi taj problemčić i raspetlja zamršeno klupko intriga u vlastitoj kući, već u nedjelju će Bakir Izetbegović u Sarajevu dočekati „brata“ iz daleke Turske.
Mada je nepovratno zaglibio u diktaturu i institucionalno nasilje (usljed čega je nepoželjan u Evropi), Erdoganu se ovdje još uvijek bezuvjetno klanjaju. Temeljito pripremljena „eksplozija emocija“ u Zetri biće zgodna prilika da glavni protagonisti nabildaju mišiće pred naredne izbore. A i da se pošalje poruka kako je snaga u jedinstvu dva tragična političara.
Komentirajući argumentirana i dobronamjerna upozorenja o negativnim posljedicama privatno-stranačkog sijela (kojem su prilagođeni i gradski prevoz i gradski derbi), Izetbegović je nedavno u huji izjavio da Erdogana „nešto ne vole na Zapadu, a ima puno iskompleksiranih Bošnjaka koji ga ne vole“. Moguće da je strast za kolektivnom psihoanalizom šef SDA povukao od supruge, ali ponižavanje ljudi koji Erdogana ne drže s obje ruke za porodičnog prijatelja, već ga, naprotiv, smatraju bahatim apsolutistom što teroriše vlastiti narod, prebacilo je čak i njegovu poslovičnu verbalnu rogobatnost.
Neselektivnim prozivanjem, vrijeđanjem i stigmatiziranjem „kompleksaša i domaćih izdajnika“ među Bošnjacima, Izetbegović je pokazao najružnije lice. U sultanovoj gardi upregnutoj u ubijanje demokratije, medija, naručene likvidacije, hapšenja, premlaćivanja, pronašao je idole i otkrio ideale.
Osim toga, šef SDA propustio je i šansu da bude konstruktivan. Mogao je, naprimjer, Erdoganov dolazak u Sarajevo uvjetovati usvajanjem rezolucije o srebreničkom genocidu u turskom parlamentu. Tako bi i brko s Bosfora pokazao da mu je stalo do BiH i Izetbegovića. Barem onoliko koliko drži do Srbije i Aleksandra Vučića.
