Jedan od onih ljudi koji su od početka agresije na BiH do danas uvijek tamo gdje najviše treba jeste Jovan Divjak. Čim je zapucalo, znao je gdje će i šta će. Među prvima je stao u odbranu Sarajeva, grada koji je prihvatio kao svoj i koji je njega prihvatio kao svog.
Među prvima je koji su pravili Armiju RBiH, koja danas slavi svoj 26. rođendan. Među prvima je stao u redove Armije RBiH, i to pred višestruko brojniju i moćniju vojsku u kojoj je komotno mogao biti i on. Ali, Jovo je odlučio stati na stranu napadnutog, slabijeg i onog koji taj rat nije ni htio ni priželjkivao.
Nakon toga, Jovo je ponovo tamo gdje najviše treba. Ostavio je pušku i vojničko odijelo i posvetio se budućnosti. Budućnost je svakako u djeci i mladima i njihovom obrazovanju.
Mogao je legendarni Jovo i u politiku, narod ga voli, narod bi glasao za njega, ali Jovo je ostao na „terenu“, u direktnom kontaktu, na „prvoj liniji“. Stotine djece putem njegovog Udruženja „Obrazovanje gradi BiH“ dobile su stipendije i školovanje koje će im omogućiti posao.
