Obavještajna jedinica sirijskih zračnih snaga, koja je decenijama jedan od najstrašnijih centara za mučenje i ispitivanje svrgnutog režima Bašara al-Asada (Bashar al-Assad), sada kao ukleto mjesto čeka da postane dokaz zločina koje je počinio režim.
Reporteri agencije Anadolija snimili su ovaj jezivi objekt, ozloglašen po zatvaranju čak i djece i mladih demonstranata tokom građanskog rata u Siriji.
Prljave ćelije poznate kao "crvena ćelija" i "crna soba", svaka veličine malog toaleta, otkrivaju užasne uslove u kojima su zatvorenici držani.
Poruke urezane u zidove ćelije, kao što su "Tata, nedostaješ mi" i "Mama, nedostaješ mi", svjedoče o mukama djece koja su čeznula za svojim porodicama.
Odjeljenja i samice u objektu su zatrpane kartonom, dekama, razbacanim dokumentima, alatom za rezanje i drugim priborom.
Prljavi zidovi i skučeni prostor, u kojem se mora boriti za dah, naglašavaju nehumano postupanje prema zatvorenicima.
Od pritvorenika do odgovornog za sigurnost
Majida Udina Ahmeda Al Hušana (Uddin Ahmad Al-Houshan), stanovnika naselja Kabun u Damasku, pritvorile su snage Assadovog režima 21. jula 2011. godine, dok je bio srednjoškolac.
Sada odgovoran za sigurnost podružnice pod novom vlašću Hušan je podijelio svoju priču o pritvoru i mučenju u objektu koji sada nadgleda.
Navodeći da su bili učenici kada su učestvovali u mirnim protestima koje je narod Sirije pokrenuo 2011. godine tražeći slobodu, ispričao je da su režimske snage privele grupu učenika, među kojima je bio i on.
Zatvorenike vukli po ulici
Hušan je izjavio da su ih vukli duž ulice čitav kilometar, nakon čega su pretučeni i odvedeni u obavještajnu jedinicu Vazduhoplovnih snaga u Harasti, na dva i po mjeseca, a zatim su prebačeni u podružnicu Al-Katib.
Objašnjavajući da su držani osam dana u Al-Khatibu prije nego što su vraćeni u Harastu, Hušan je napomenuo da su na kraju pušteni zbog amnestije za učenike.
O trenutku pritvaranja, Hušan je kazao da su mu stavili povez preko očiju i lisice na ruke, nakon čega je policijskim vozilom odvezen u podružnicu.
- Rekli su mi da hodam oko dva metra. Tada mi je rečeno da moram stati na vrh stepeništa i neko me je gurnuo. Pao sam - kazao je.
Prozivani jedan po jedan
Hušan se prisjetio da je pao na oko 30 zatvorenika koji su već bili ispod. Opisao je kako su jedan po jedan pozivani u prostoriju za ispitivanje, sa povezima na očima i lisicama na rukama, a oduzimane su im stvari i uzimani podaci o identitetu prije nego što su poslani u ćelije. Dodao je da su smješteni u "crvenu" izolaciju te optuženi da su uhvaćeni na djelu.
- U početku nas je bilo deset, ali u roku od dva sata pridružilo nam se još četvero, među kojima i dvoje djece od sedam-osam godina. Nas 14 provelo je sedam dana u ćeliji površine od jednog kvadratnog metra. Samo ujutro smo smjeli ići u toalet. Hranu smo dobijali u plastičnim tanjirima - ispričao je Hušan.
"Pravo mučenje je bilo psihičko, a ne fizičko"
Uz svakodnevna ispitivanja koja su trajala oko sat vremena, dok su ih stražari bez razloga tukli dok su čekali u hodniku, Houshan je istakao da je "prava tortura psihička, a ne fizička".
Naveo da su hapšenja bila proizvoljna.
- Nije važno da li ste bili umiješani u zločin ili ne, njihov cilj je bio samo da povećaju broj zatvorenik i kažu "Uhvatio sam sve demonstrante" - ističe Houshan.
Poruke čežnje djece za roditeljima na zidovima ćelija
Hušan je ispričao da je prebačen u drugu oblast zvanu "crna soba" nakon što je proveo određeno vrijeme u "crvenoj ćeliji".
Naveo je da su maloljetni učenici poput njega urezivali poruke čežnje za roditeljima na zidovima ćelije.
- Sistem je kažnjavao sve isto, bez obzira na godine. Svi su tretirani isto, bez obzira da li su bili djeca ili starci - dodao je.
Hušan je napisao svoje ime na zidu, nadajući se da će se jednog dana vratiti. Nakon puštanja na slobodu, pridružio se otporu u "borbi protiv progona". Dodao je da su "mnogi ljudi konačno spašeni iz ovih zatvora".