Politički analitičari i američki stratezi već sedmicama češu glavu bizarnošću ovogodišnjih predizbornih anketa u SAD. Naime, nešto manje od tri sedmice uoči predsjedničkih izbora koji će se održati 5. novembra, kandidatkinja Demokratske stranke i aktualna potpredsjednica Kamala Haris (Harris) te njezin republikanski oponent Donald Tramp (Trump) vode mrtvu trku.

U ovoj se fazi uvijek znao, ako ne već pobjednik, onda barem favorit. Iako to demokratu Alu Goreu 2000. nije puno značilo.

Kamala Haris trenutno uistinu jest u blagoj prednosti, no od samo jedan posto, i to na nacionalnom nivou. Amerikanci svoje predsjednike biraju posredno, putem elektora, što znači da zaključke tih anketa u ovako tijesnoj utrci možemo objesiti mačku o rep, piše Jutarnji list.

Broj 270 ključan

Svaka savezna država, ovisno o svojoj veličini, a time i ukupnom broju zastupnika u vašingtonskom Kongresu, alocira prethodno definiran broj elektora kandidatu koji je ondje osvojio većinu ukupnih glasova.

Izborni pobjednik je onaj kandidat koji uspije doći do broja 270.

Većina saveznih država smatra se "sigurnima", kako za demokrate tako i za republikance. Kalifornija, koja nudi 54 elektorska glasa, pripast će Kamali Haris, dok će Ohajo, Tenesi i Oklahoma jednako sigurno pripasti Trampu.

No nemala 93 elektorska glasa još su u zraku. Oni se kriju u Arizoni, Sjevernoj Karolini, Džordžiji, Mičigenu, Viskonsinu, Pensilvaniji i Nevadi.

Zbog društveno-političkih sličnosti odnosno razlika, analitičari ih vole grupirati u države Plavog zida i Sunčanog pojasa, uvjereni u to da će Mičigan glasati kao susjedni Viskonsin, a Arizona isto kao Nevada.

No tu dolazimo do, za Kamalu Haris, velikog problema. Njoj je na raspolaganju samo 25 kombinacija do čarobnog broja 270, dok Tramp ima nešto više opcija, njih 32.

Sukus ovogodišnje izborne utrke mogao bi se svesti upravo na Pensilvaniju, koja dodjeljuje 19 elektorskih glasova. Haris prema anketama ondje ima neznatnu prednost od 1 posto.

U Mičigenu, "kralju" Plavog zida, u kojem Demokratska stranka ima problem zbog tamošnje propalestinski orijentirane muslimanske zajednice, Tramp uživa prednost od tek 0,4 posto.

Da, analizu treba odmah započeti "disclaimerom" da se radi o kampanji bez presedana, u kojoj se jedan od vodećih dvoje kandidata, uz to i aktuelni predsjednik, zbog katastrofalnog performansa u debati te očitih narušenih kognitivnih sposobnosti povukao iz izborne utrke. Stoga je ovaj ciklus nemoguće uspoređivati s bilo kojim prethodnim.

Međutim, sama činjenica da je utrka toliko tijesna dovoljan je indikator da se u američkoj društvenoj strukturi događa neko preslagivanje dostojno naše pažnje.

Ko koga podržava

S jedne strane imamo iskusnu javnu službenicu, aktuelnu potpredsjednicu, koja ima šanse postati prva žena (i prva Afroamerikanka) u Bijeloj kući. Oko nje su se, osim vodećih američkih medija, poslušno postrojili svi selebritiji. U samo nekoliko sedmica njen je štab prikupio milijardu dolara donacija. Okosnica njenog štaba su joj najbliži članovi porodice; osim supruga Douga Emhoffa i njegove djece, kampanji se bezuvjetno pridružila i Emhoffova bivša supruga. Osim njih, Haris su podržala i zaštitna lica nekadašnje Republikanske stranke, cjelokupna porodica Chaney, McCain te Romney, pa čak i dužnosnici bivše administracije Donalda Trampa poput Anthonyja Scaramuccija i Johna Kellyja.

S druge strane imamo dvaput opozvanog, osuđenog kriminalca protiv kojeg se vode sudski sporovi (među kojima i onaj za pokušaj izazivanja državnog udara). Izuzev opskurnih medijskih kuća i zvijezda u sutonu karijere, uz Trampa se gotovo niko nije spreman "javno" svrstati, pa čak ni njegova vlastita kćerka Ivanka, bivša viša savjetnica u Bijeloj kući, njen suprug Jared, koji je bio siva eminencija Trampova prvog mandata, pa čak ni supruga Melania.

Jedno od mogućih objašnjenja ove predizborne mrtve trke krije se i u eventualnom oprezu analitičkih kuća koje, poučene iskustvom iz 2016., pušu na hladno i predviđaju Trampove birače čak i ondje gdje se oni ne nalaze nužno. Drugo objašnjenje jest činjenica da je Harris u svojoj stihijskoj kampanji napravila kobni propust koji se mogao i morao predvidjeti - definirala je strategiju kako se odvojiti od Džoa Bajdena (Joe Biden) a da ga ne ponizi i politički mu ne našteti. Pobjednik ovih izbora bit će kandidat(kinja) koji se biračima nametne kao simbol toliko željene promjene.

Za kraj, vrijedi podsjetiti da od najava ovakvog rezultata ponajviše profitiraju "autsajderi". Tehnički gledano, u ovom slučaju to mogu biti oba kandidata. No blagu prednost ima Haris koju Amerikanci, baš poput Španjolaca, Evropljana, a onda i Francuza, mogu interpretirati kao branu od uspona radikalne desnice.