MOLBA ZA POMILOVANJE

Za mjesec bit će pogubljen čovjek koji je nevin: Čak i glavni detektiv tvrdi da zločina nije bilo

U molbi za pomilovanje se tvrdi da je Robersonova osuda zasnovana na tri ozbiljne greške

Roberson: Niko nije shvatio da je autističan. Texas Department of criminal justice

Dž. R.

prije 4 sata 38 minuta

Pisac bestselera John Grisham (Džon Grišam) pridružio se brojnim političarima, advokatima, naučnicima i ljekarima koji upozoravaju da će Teksas pogubiti nevinog čovjeka osuđenog za zločin koji se navodno nikada nije dogodio.

Zahtjev za pomilovanje

Robert Roberson,57, osuđen je na smrtnu kaznu u Teksasu prije više od 20 godina jer je navodno grubo tresao dvogodišnju kćerku Niki koja je zbog toga preminula. Egzekucija smrtonosnom injekcijom je zakazana za 17. oktobar. Robertson bi mogao da postane prva osoba u SAD koja je pogubljena na osnovu sindroma tresene bebe - medicinske hipoteze iz sedamdesetih godina prošlog vijeka koja je naširoko odbačena kao kvazinauka.

- Ono što je nevjerovatno u ovom slučaju je to da nije bilo zločina. U većini slučajeva smrtne osude, imate ubistvo i ubicu, ali u Robertovom slučaju nije bilo zločina, a ipak ćemo u Teksasu jednog čovjeka pogubiti zbog toga - navodi pisac.

Grišamovi komentari su uslijedili nakon što su Robersonovi advokati podnijeli zahtjev za pomilovanje, napisan na 62 stranice, teksaškom odboru za pomilovanja i uslovne otpuste, tražeći ublažavanje njegove smrtne kazne. Peticija je posljednja šansa za zatvorenika koji je sada u milosti suda ili teksaškog guvernera Grega Abota kome odbor odgovara. Prošle sedmice je žalbeni sud u Teksasu, međutim, odbio žalbu Robersona. U peticiji se navodi da se ne radi o slučaju osude pogrešnog čovjeka već o slučaju u kome se zločin za koji je osuđen nikada nije ni dogodio.

- Nikakvog prekršaja nije bilo... Roberson je zapravo nevin za djelo za koje je osuđen i osuđen na smrt na osnovu pseudonauke koja je nakon toga diskreditovana - navodi se u peticiji.

Grišam je rekao da želi da se uključi u kampanju za spas Robersonovog života.

- Ja sam stvarno ljut zbog ovakvih slučajeva, ne mogu da ih zaboravim, stalno mislim na njih. Naročito u slučaju kao što je Roberts, gdje imamo samo još mjesec, sat otkucava, a ipak imamo jasan naučni dokaz da nije ubio Niki - rekao je pisac.

Velika podrška

Grišam nije jedina javna ličnost koja je podržala Robersona. Više od 30 istaknutih naučnika i doktora, grupa od 84 teksaška zakonodavca, 70 advokata koji su zastupali klijente pogrešno optužene za zlostavljanje djece i niz grupa za zastupanje autizma dali su svoju podršku u utorak ovom posljednjem pokušaju da se spriječi egzekucija.

U molbi za pomilovanje se tvrdi da je Robersonova osuda zasnovana na tri ozbiljne greške. Kad je Niki u komatoznom stanju hitno prebačena u bolnicu, februara 2002. godine, medicinsko osoblje je zaključilo da je bila nasilno potresena ne pogledavši njen stvarni medicinski karton. Zbog početne greške službenici za sprovođenje zakona i ljekari nisu dalje istraživali i propustili su kritične simptome, uključujući da je djevojčica bila bolesna sa temperaturom od 40 stepeni, neposredno prije nego što je pala u nesvijest. Imala je nedijagnostikovanu upalu pluća i uzimala je medicinske lijekove koji su nakon toga smatrani opasnim po život djece. Sve to bi moglo da objasni njeno strašno stanje.

Treća greška, tvrdi se u peticiji, jeste da su detektivi i medicinsko osoblje koji su stupili u kontakt sa Robersonom, nesvjesni da je autističan, protumačili njegovo neekspresivno držanje kao držanje bešćutnog ubice, a ne kao njegovo prirodno stanje.

Brajan Vorton, glavni detektiv u slučaju, koji je svjedočio protiv Robersona na suđenju, sada vjeruje da je cjelokupno krivično gonjenje koje je vodio zasnovano na zabludi.

- Nije bilo mjesta zločina i nije bilo forenzičkih dokaza. Bile su to samo tri riječi: sindrom tresene bebe. Bez njih bi danas bio slobodan čovjek - rekao je Vorton ranije za Guardian.

Nastanak teorije

Sindrom potresene bebe ili skraćeno SBS je teorija zlostavljanja djece koja se pojavila ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Teorija je poslužila objašnjenje zašto su neka deca imala tešku, a ponekad i smrtonosnu bolest sa znacima unutrašnje traume glave, ali malo ili nimalo znakova spoljašnje povrede. Rani zagovornik teorije bio je britanski pedijatrijski neurohirurg Norman Gutkelč koji je 1971. godine pretpostavio da bi nasilno tresenje djeteta moglo biti mogući uzrok.

Međutim, vodeći naučnici doveli su u pitanje pouzdanost sindroma, ali i medicinske dijagnoze i forenzičke metodologije koje se koristi u krivičnim predmetima. Identifikovano je više od 80 alternativnih nenasilnih uzroka simptoma, uključujući kratke padove i bolest, a oba su bila očigledna u Nikinom slučaju.

Sumnje u vezi sa sindromom su porasle do te mjere da ga mnoge vlasti sada smatraju nepouzdanim, uključujući i samog Gutkelča, koji je izrazio zabrinutost zbog toga kako je teorija korištena za krivično gonjenje hiljada roditelja zbog zlostavljanja djece. Zabrinutost se proširila na sistem krivičnog pravosuđa i 32 osobe osuđene na osnovu SBS-a oslobođene su od 1993. godine.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.