Danas se obilježava Svjetski dan štednje u spomen na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan od 26. do 31. oktobra 1924. u Milanu, u historijskom sjedištu banke Cassa di Risparmio delle Province Lombarde. Na tom kongresu su predstavnici mnogih svjetskih štednih ustanova pokušali pronaći izlaz iz krize uzrokovane Prvim svjetskim ratom. Profesor Filipo Ravica (Filippo Ravizza), koji je kasnije bio i direktor Instituta za međunarodne štedionice, posljednji je dan Prvog kongresa je proglasio Svjetskim danom štednje.
Učesnici Kongresa usaglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva te je Svjetski dan štednje ustanovljen kao prilog borbi protiv rasipništva. Tu odluku donijelo je 350 predstavnika gotovo 100 miliona štediša iz 27 država svijeta, čime je istovremeno započet i period promišljanja o potrebi očuvanja postojećih resursa i promjeni načina njihove upotrebe. Svojevrsni moto Svjetskog dana štednje izražen je u Drugoj rezoluciji Kongresa:
„Nije to dan za odmor: to treba biti dan rada i preduzetništva nadahnut idealom štednje s namjerom promoviranja njegovih načela primjerom, riječju i zornim prikazom.“
