Povlačenje ruske vojske iz Hersona ogroman je poraz za Putina. No u Kijevu se ne bi trebali prerano veseliti jer će se Rusi pregrupirati i rat će još dugo trajati, smatra novinar Deutche Welle-a Roman Gončarenko.
Povlače li se Rusi zaista? Hoće li ruski predsjednik Vladimir Putin prepustiti Herson ukrajinskoj vojsci iako je to jedino regionalno sjedište koje je zauzeto još od februara? U trenutku dok se tinta na dokumentima kojima je Hersonska regija anektirana još nije ni osušila?
Sve ukazuje na to da se upravo to i događa. Rusko ministarstvo odbrane saopćilo je da je povlačenje okončano. Oprezne reakcije iz Kijeva pokazuju koliko je ukrajinskom vodstvu teško povjerovati u ovaj scenarij. Od jula je ukrajinska vojska američkim višecijevnim bacačima HIMARS rušila mostove na Dnjepru kako bi odsjekla linije opskrbe ruskim trupama na desnoj obali.
Pa ipak, oklijevanje u Kijevu je opravdano. Naime, predaja Hersona je ogroman, historijski poraz za Rusiju, usporediv s propalim pokušajem zauzimanja Kijeva na početku invazije. To je udarac na "patriotske" osjećaje i borbeni moral ruske vojske, koji ionako nije visok.
Iz vojne perspektive poraz je posebno gorak. Potpunim gubitkom desne obale Dnjepra Rusija gubi kopneni most za stupanje ka Nikolajevu i Odesi. To su mjesta u kojima je, kako se mislilo, mogao biti odlučen rat. Ako Ukrajina bude mogla zadržati ove strateške regije, a ima dobre šanse, urušit će se čitava ruska ratna strategija i Putinov režim će biti gubitnik.
Ako je bio tačan jedan izvještaj New York Timesa, baš zato je Putin nedavno generalima naredio da ne odustaju od Hersona. To što je sada promijenio odluku pokazuje da je šef Kremlja naučio iz grešaka, a to je opasno u pogledu daljnjih planova.
Iz ruske perspektive je logično da se odustane od desne obale kad se već jedva može opskrbljivati i braniti. To su govorili i zapadni vojni stručnjaci. Ali do sada je traženje logike u ruskoj agresiji bilo traćenje vremena jer je od početka 2014. godine ovaj rat manifestacija ludila.
U mnogim člancima i knjigama opisuje se da Rusija tradicionalno u ratu ne mari mnogo za ljudske gubitke. Ni rat u Ukrajini nije izuzetak. No Rusija jednostavno nema dovoljno boraca za odbranu hiljadu kilometara fronta. Zato se nastavlja mobilizacija.
Putinov pristanak na za njega sramotno povlačenje iz Hersona znači da nakon brojnih poraza ni on više ne može ignorirati realnost. Pa ipak, Putin neće odustati od plana da zaposjedne što više ukrajinskog teritorija i svrgne vlasti u Kijevu.
Rusija sigurno neće dozvoliti ukrajinskoj vojsci da se mirno ugnijezdi i prezimi u Hersonu. Postoji rizik da Rusi miniraju branu kod Nove Kahovke i za to optuže Ukrajince. To bi bila katastrofa za ljude u regiji i usporilo bi napredak ukrajinske vojske.
Čak i bez toga, Rusi će s lijeve obale Dnjepra vjerovatno gađati ukrajinske položaje u Hersonu. Taj grad bi mogao doživjeti sudbinu Mariupolja i postati grad duhova.
Ove zime bi u Hersonskoj oblasti moglo doći do artiljerijskog rata bez pomicanja linije fronta. U Donbasu će, pak, biti intenzivnije. Moguće je da će Rusi ojačati svoje jedinice na istoku trupama koje se sada povlače iz Hersona
To smo već vidjeli nakon poraza kod Kijeva kada su trupe pomaknute istočno te su Rusi zauzeli Sjeverodonjeck i Lisičansk. To je pouka Kijevu da se ne veseli pretjerano zbog Hersona. Konačni poraz Rusije još je daleko.
Glavna pouka je da Ukrajina itekako može odoljeti ruskoj nadmoći. To je jasan signal i Zapadu, koji je pružao svesrdnu podršku jer bez te pomoći ne bi bilo ukrajinske pobjede u Hersonu.
