John Henry Ramirez pogubljen je ove sedmice nakon više od 10 godina od presude za ubistvo, ali za razliku od većine zatvorenika osuđenih na smrt, nije dobio posljednji obrok.

Nasilna pljačka

Ramirez je pogubljen smrtonosnom injekcijom u državnoj kaznionici Huntsville u Teksasu. Na smrt je 2009. godine osuđen zbog ubistva Pabla Castra, kojeg je ubio zbog 1.25 dolara tokom nasilne pljačke 2004. godine.

Poznato je da zatvorenici u SAD-u prije datuma pogubljenja dobiju posljednji obrok, a brojni ljudi su fascinirani time što su neki od najozloglašenijih svjetskih kriminalaca odlučili jesti prije nego što su pogubljeni.

U Teksasu zatvorenici ne smiju birati raskošan posljednji obrok.

Poznato je da je serijski ubica John Wayne Gacy pojeo kantu KFC piletine, 12 prženih kozica, pola kilograma jagoda, pomfrit i dijetalnu Colu, a Timothy McVeigh, koji je ubio 168 ljudi u bombaškom napadu u Oklahoma Cityju 1995. godine, zatražio je sladoled od čokolade i mente. Međutim, Ramirez nije dobio isto pravo.

Pravila o posljednjim obrocima razlikuju se od države do države, a u Teksasu zatvorenici ne smiju birati raskošan posljednji obrok. Umjesto toga, jedu sve što je na redovnom zatvorskom jelovniku.

Obilno jelo

Za to je "zaslužan" bivši zatvorenik Lawrence Russell Brewer, koji je bio zatvoren zajedno s još trojicom muškaraca jer su ubili Jamesa Byrda mlađeg vukući ga kamionetom pet kilometara po cesti.

Kad je došao datum njegovog pogubljenja, naručio je cheeseburger s trostrukim mesom i slaninom, tri fajite, pola kilograma mesa s roštilja i pola štruce bijelog hljeba, pizzu s mesom, pola litre domaćeg sladoleda od vanilije Blue Bell, jednu krišku maslaca od kikirikija s mljevenim kikirikijem i tri piva. Međutim, kada mu je hrana servirana, nije pojeo ni zalogaj rekavši da nije gladan.

To je dovelo do toga da teksaški senator John Whitmire prekine tradiciju dugu 87 godina, naredivši da svi osuđenici na smrt moraju jesti ono što su jeli i svi ostali zatvorenici.

Međutim, jedan zahtjev koji je Ramirezu ipak ispunjen bio je da svećenik bude prisutan i moli se na njegovom pogubljenju. Vrhovni sud mu je na kraju uslišio želju, presudivši da bi uskraćivanje svećenika ubici predstavljalo kršenje njegovih prava prema Prvom amandmanu.