Dana 28. juna, na samitu NATO-a u Madridu donosene su historijske odluke. Samo nekoliko sati nakon što su sastanci započeli, Turska je povukla svoj prigovor na zahtjeve Finske i Švedske za pridruživanje savezu. U zamjenu za tursku podršku, skandinavske države odustale su od djelomičnog embarga na oružje Turskoj i obećale da će raditi na suzbijanju finansiranja i novačenja od strane Kurdistanske radničke stranke (PKK), naoružane kurdske grupe. Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), turski predsjednik, ranije je zaprijetio da će zaustaviti prijem dvije nordijske zemlje u NATO, optužujući ih za skrivanje terorista. “Dok terorističke organizacije lutaju ulicama Švedske i Finske, hoćemo li im otvoriti svoja vrata?” rekao je 15. juna.

Sukob koji traje od 1984.

Radnička stranka Kurdistana, također poznata kao PKK, trn je u oku Turske od 1984. godine, kada je ta grupa pokrenula pobunu. Sukob koji je uslijedio, a koji je uključivao napade na ispostave turske vojske, bombaške samoubilačke napade i atentate od strane PKK s jedne strane, i kampanje spaljene zemlje, nestanke članova PKK-a i raširene povrede ljudskih prava od strane Turske s druge strane, odnio je oko 40.000 života . PKK se u počecima borio za neovisnost Kurdistana za 30 miliona Kurda rasutih po Turskoj i Bliskom istoku. Čelnici grupa sada kažu da su oni samo za široku autonomiju.

Rat je bjesnio uglavnom na jugoistoku Turske, gdje većinu stanovništva čine Kurdi, te u planinama sjevernog Iraka. Nedavno se prelio i u Siriju. Lokalni ogranak PKK-a, poznat kao Jedinice narodne obrane, postao je kopnena snaga u američkom ratu protiv Islamske države 2015. i na kraju srušio samooprozvani kalifat. Kurdi pod kontrolom drže velike dijelove sirijske zemlje na granici s Turskom. Erdoan je naredio tri odvojene ofanzive protiv gerilaca, optužujući ih za planiranje napada na Tursku. Nedavno je razmišljao i o četvrtoj.

SAD i Evropska unija, uključujući Finsku i Švedsku, klasificiraju PKK kao terorističku organizaciju. Ali zapadne zemlje tu grupu ne vide kao prijetnju vlastitoj sigurnosti. Za mnoge Evropljane, trajna privlačnost PKK među Kurdima odražava vlastite demokratske nedostatke Turske. Zahtjevi Kurda za kulturnu autonomiju desetljećima su ostali bez odgovora. Gotovo sve glavne kurdske političke stranke koje su se pojavile od 1990-ih zabranili su turski sudovi. Najnovija, Narodna demokratska stranka, mogla bi biti zabranjena tokom ove godine, zajedno s 451 njenim članom.

Na popisu i pisci i izdavači

Više od milion Kurda, od kojih su mnogi izbjeglice, nastanilo se u evropskim zemljama. Finska je dom za njih 18.000; dok čak 100.000 živi u Švedskoj. Evropske zemlje također su postale magnet za pristalice PKK-a. Turski funkcionero, kao i mnogi obični Turci, uzburkali su se 16. juna kada su kurdski aktivisti projicirali slike zastave PKK-a i Abdullaha Ocalana, zatvorenog vođe grupe, na javne zgrade u Štokholmu, glavnom gradu Švedske.

Spor se uosnovi desio oko značenja terorizma. Kurdski političari i aktivisti u Turskoj se rutinski bacaju u zatvore zajedno s militantima. Dana 16. juna 16 kurdskih novinara uhapšeno je u Diyarbakiru, gradu na jugoistoku Turske, pod nejasnim optužbama za terorizam. Na popisu osoba koje Turska želi izručenje iz Švedske nalaze se pisci i izdavači. Jedan od njih je već godinama mrtav.

U Madridu su čelnici NATO-a uvjerili Erdoana da odustane od veta u zamjenu za nekoliko ustupaka, nekih konkretnih, a nekih namjerno nejasnih. No, trebat će još mnogo godina prije nego što se Turska i njezini saveznici u NATO-u slože oko značenja terorizma, te oko PKK i Kurda.