Društvo je obično to koje prvo razočara one s velikim političkim vizijama i programom promjena, odnosno one koji sanjaju ostvarenje utopije. Što se tiče ljevičarske revolucije, razočaranja su se ponavljala nekoliko puta kroz povijest, svaki put izazivajući ozbiljne šokove. No kako ih društvo za koje se bore, prema njihovom uvjerenju, ne podržava ni u najvažnijim trenucima, prirodno je da ga optužuju da je ”nezrelo”, ”zaostalo” ili ”neprosvijećeno”.
U prošlosti je uljepšavanje stvarnosti kojoj je potčinjeno društvo, narod ili nacija stvaralo opasne ideološke iluzije, jer ta uska perspektiva dovodi do stereotipiziranja društva u njegovim različitim oblicima, ljudima i ideologijama unutar određenog okvira, bez obzira na svu njegovu dinamiku, raznolikost i pluralizam.
No, rade li to samo ljevičari? Zapravo, svako može upasti u ovu pogrešku, bilo da je konzervativac ili islamist, povezujući svoju osobnu viziju i svoje političke osjećaje s društvom, ne razmišljajući o velikoj razlici koja postoji između svih dijelova ovog društva.
S vremenom, a ne obazirući se na ono što društvo zapravo jeste, političko nadmetanje može se pretvoriti u utrku u kojoj političar pretpostavlja da ga podržavaju čak i neutralni ljudi, te ulazi u utrku za “osvajanje društva” potpuno uvjeren da on je njegov pravi predstavnik.
U svakom obraćanju daje sebi za pravo da govori u ime zajednice. Ova metoda je široko prihvaćena u političkom natjecanju.
U konačnici, svi su političari u bjesomučnoj utrci da steknu što više prednosti uz najmanju moguću cijenu, no problem je izvući se iz ovog političkog manevra bez pretjeranog vjerovanja u njega.
Zapravo, političarima je potrebno puno više da razumiju društvo koje je u jednom trenutku vaš cilj, stoji uz vas, stoji vam na usluzi u najvažnijim trenucima, kao što su izbori ili političke nesuglasice, a u drugom trenutku se distancira od vas i ponaša suprotno vašim očekivanjima.
To je priroda društva, koje je vrlo nestabilno, a da bi bilo dobro shvaćeno, sve političke stranke moraju prije svega shvatiti da društvo nije potčinjeno ničijem patronatu, te da ozbiljno bavljenje politikom zahtijeva interpretativni napor i ozbiljan društveni pogled.
Ovih dana se objavljuju zanimljive mjerne studije o turskom društvu koje pružaju važne informacije o putanji turskog društva, poput podataka istraživanja koje je nedavno objavio profesor na Univerzitetu Koc Ali Carkoglu.
U njegovom izvještaju pod naslovom “Mi se ne mijenjamo”, brojke jasno pokazuju da društvo zapravo nije svjedočilo velikom razvoju, te da promjena koju je ostvarilo možda neće ispuniti društvena očekivanja različitih političkih stranaka.
Društvo je na određenom stepenu sekularizma, ali ne u mjeri u kojoj jedni žele ili se drugi boje. Također, procenat ateizma raste, ali ne u mjeri u kojoj se očekivalo.
Primjerice, procenat onih koji kažu ”Znam da Bog uistinu postoji i u to ne sumnjam” smanjio se u 2019. na 85,2 posto, nakon što je iznosio 93,1 posto u 2008. Pad od osam posto u broju osoba koje se deklariraju kao vjernici nije mala stvar, te pokazuje koliko se društvo promijenilo.
Zanimljiva stvar, suprotno onome što pokazuju ovi podaci, jeste da statistika pokazuje da je procenat omladine koja prakticira vjeru veći od procenta zabilježenog među njihovim roditeljima.
Prema statističkim podacima, omladina je dosljednija u obavljanju vjerskih obreda koji se održavaju dva ili tri puta u mjesecu i nekoliko puta sedmično, što izraženo u procentima iznosi 79 posto, dok je taj procenat kod njihovih majki 64 posto, a očeva 71 posto.
Ovo istraživanje je provedeno na temelju usporedbe između zemalja s kršćanskom većinom i zemalja s muslimanskom većinom, poput Tunisa i Izraela, a pokazalo se da je tursko društvo među najreligioznijim društvima.
Rezultati istraživanja religije, društva i politike diljem svijeta i u Turskoj, objavljeni 25. decembra 2021. godine, jasno pokazuju tu razliku.
Istraživanje koje je nedavno objavila poznata kompanija za istraživanje javnog mnijenja Konda, a koja je uspoređivala rezultate dviju zasebnih studija, jedna je provedena 2011, a druga 2021, otkriva koliko se tursko društvo promijenilo tokom jedne decenije.
Prije deset godina broj ateista iznosio je oko dva posto, a sada se povećao na sedam posto. Za razliku od toga, procenat osoba koje redovno obavljaju dnevne molitve povećao se s 42 posto u 2008. na 44 posto u 2021. godini, dok se procenat osoba koje ranije uopće nisu obavljale molitve popeo sa 17 posto na 24 posto u istom razdoblju.
Svi ovi podaci pokazuju da društvo ide prema sekularizmu, a posljedice toga treba uzeti u razmatranje. Od objavljivanja ovih istraživačkih podataka 2008. do danas, Turska je prošla kroz vrlo opasan proces urbanizacije.
Urbanizacija se ne odnosi samo na kretanje ljudi iz sela u grad, već i na promjenu načina života i usvajanje sistema vrijednosti u urbanim sredinama.
Procenat kućanstava koje čini jedan ili dva člana povećao se s 15 posto u 2011. na 22 posto unutar deset godina. Procenat kućanstava s tri do pet članova nije se promijenio, dok se udio porodica sa šest do osam članova smanjio sa 16 posto na 11 posto.
Također, procenat porodica s devet ili više članova smanjio se s tri posto na jedna posto. Sve to ukazuje na trend smanjenja porodične jezgre i sve veću podršku samačkom životu, uz ideološko okruženje kompatibilno s tom tendencijom.
Stopa upisa na univerzitete porasla je s 10 na 20 posto. Studenti trenutno čine oko 10 posto stanovništva, a očekuje se da će taj broj rasti. Poznato je da studenti imaju određeni životni stil, a da je kultura kampusa inkubator jedinstvenih ideologija.
Podaci o tipu stanova u kojima ljudi žive pokazuju da se broj stanovnika koji žive u stanovima i stambenim kompleksima povećao za gotovo 50 posto, što znači više dezintegracije društvenog tkiva i izolacije, s obzirom da je život u ovoj sredini drugačiji nego u tradicionalnim četvrtima.
O tome kako ove društvene promjene utječu na životni stil ljudi i vjerska uvjerenja odgovor se može pronaći u knjigama religijske i sociološke tematike, pa nemojmo to zanemariti.
Sve ove velike promjene u strukturi društva i njegovim osnovama koje traju desetljećima mogu dovesti do značajnog pogoršanja ljudskih vrijednosti poput saradnje, saosjećanja, solidarnosti te drugih društvenih i ljudskih vrijednosti.
Također, može doći do toga da se društvu postepeno nametne logika stroja, a time i do pada ljudskosti, što zauzvrat može dovesti do porasta sukoba, nasilja i povećanja društvenih problema.
Svemu ovome treba posvetiti pažnju rano i ne treba pustiti da postane predmet zanemarivanja, prije nego što bude prekasno.
Yasin Aktay je poslanik turskog parlamenta iz reda Partije pravde i razvoja (AKP) i čelnik turske Grupe međuparlamentarne unije
