Talibani koji su ušli u Kabul, podigli su zastavu na predsjedničkoj palati, saopćili da kontroliraju cijelu teritoriju Afganistana i da je rat završen.
Portparol političke kancelarije pokreta Taliban Muhamed Naim rekao je da će pokret Afganistancima i diplomatskim predstavništvima u zemlji osigurati sigurne uvjete za život, međutim šta to znači za žene?
Talibanska direktiva u julu tražila je od lokalnih vjerskih vođa da im dostave spisak djevojaka starijih od 15 godina i udovica mlađih od 45 godina za „brak“ sa talibanskim borcima.
Još nije poznato da li su njihovi zahtjevi ispunjeni.
Ako dođe do ovih prisilnih brakova, žene i djevojke će biti odvedene u Vaziristan u Pakistanu da se preškoluju i preobrate u „autentični islam“.
Ova talibanska direktiva služi kao oštro upozorenje na ono što je slijedi i oštar podsjetnik na njihov brutalni režim od 1996. do 2001. godine tokom kojeg su žene bile izložene kršenjima ljudskih prava, uskraćivani su im zaposlenje i obrazovanje, prisiljene su da nose burku i zabranjen im je izlazak iz kuće bez muškog čuvara.
Sve veći napad talibana u Afganistanu koji uključuje njihov potez da kontroliraju žene izazvao je strah. Jedan od prvih poteza talibana nakon što su brzo preuzeli kontrolu nad većim dijelom zemlje bio je izdavanje diktata za afganistanske žene, pišu mediji.
Minimalni otpor i nedostatak međunarodnog pritiska pojačali su njihovo nasilje. Za afganistanske žene, teror je možda tek počeo.
Čak i ako su tvrdili da su promijenili svoj stav o ženama i njihovim pravima, talibanski postupci i najnoviji napori da se hiljade žena posveti seksualnom ropstvu pokazuju sasvim suprotno.
Talibani su pokazali svoju namjeru da uskrate obrazovanje djevojčicama nakon navršenih 12 godina, zabrane ženama zapošljavanje i vrate zakon koji zahtijeva da žene budu u pratnji staratelja.
Prava koja su afganistanske žene ostvarile u proteklih 20 godina, posebno u obrazovanju, zapošljavanju i političkom učešću, pod ozbiljnom su prijetnjom. Ponuda „žena“ je strategija koja ima za cilj da privuče vojnike da se pridruže talibanima.
Tjeranje žena u seksualno ropstvo pod maskom braka je i ratni zločin i zločin protiv čovječnosti.
- Žene moraju biti posebno zaštićene od bilo kakvog napada na njihovu čast, posebno od silovanja, prisilne prostitucije ili bilo kojeg drugog oblika nepristojnog napada - stoji u članu 27 Ženevske konvencije.
Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda 2008. godine usvojilo je Rezoluciju 1820 u kojoj se proglašava da „silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati ratne zločine i zločine protiv čovječnosti“.
On prepoznaje seksualno nasilje kao taktiku rata sa ciljem da ponizi, dominira i ulije strah stanovništvu. Ono što bi sada moglo da se dogodi ženama u Afganistanu, u mnogome zavisi od toga kako će UN reagovati na sprečavanje zločina.
Sugestije stručnjaka su postizanje održivog mira i trenutni prekid vatre. Također, treba da se osigura poštovanje ženskih prava - zagarantovanih Ustavom Afganistana i nacionalnim zakonodavstvom i međunarodnim pravom.
Trenutno u timu afganistanske vlade postoje samo četiri žene mirovni pregovarači, a nijedna među talibanima. Ukidanje sankcija talibanima mora biti uvjetovano očuvanjem ženskih prava.
Evropska unija i Sjedinjene Države, trenutno najveći donatori u Afganistanu, dužni su da se založe za prava žena i njihovo obrazovanje i zapošljavanje.
Žene u Afganistanu i širom regiona zavise od napora UN-a i međunarodne zajednice da osiguraju da žrtve seksualnog nasilja imaju jednaku zaštitu po zakonu i jednak pristup pravdi, piše Telegraf.
