Samovozeći rover Perseverance (Upornost) američke svemirske agencije NASA nakon sedam mjeseci putovanja i 468 miliona pređenih kilometara bi večeras po srednjeevropskom vremenu trebao sletjeti na krater na Marsu nazvan Jezero, prema maloj opštini na zapadu Bosne i Hercegovine.

Baš kao i istoimena opština, naučnici smatraju da se ovaj krater nekada nalazio na jezeru na Marsu.

Perseverance će na Marsu tražiti znakove života, lansirati mali helikopter i po prvi put u historiji, snimiti audio ove planete. Rover će imati i 23 kamere. Mali robot-helikopter pod nazivom "Ingenuity" (Genijalnost) kojeg će "Perseverance" nositi na Mars je prva letjelica ikada poslana na drugi svijet.

Ulazak, spuštanje kao i slijetanje, najrizičniji dio misije koji neki od inžinjera nazivaju “sedam minuta užasa".

- Perseverance je NASA-ina najambicioznija rover misija na Mars do sada, fokusirana naučno na pronalaženje da li je u prošlosti bilo ikakvog života na Marsu - rekao je Tomas Zarbuhen (Thomas Zurbuchen), administrator Uprave za naučne misije u sjedištu NASA u Washingtonu, stoji na stranici NASA-ine

Letjelica s roverom pokušat će ga spustiti u drevno korito jezera i deltu rijeke široku 45 kilometara koji se nalaze u tom krateru, što će biti jako opasan pothvat jer to područje obiluje pješčanim dinama, strmim liticama, gromadama kamenja i malim kraterima. 

Krater Jezero jedno je od najboljih mjesta za potragu za drevnim životom jer je prije nekih 3,9 milijardi godina vjerojatno bio ispunjen vodom. Dosadašnje analize pokazale su da su naslage u krateru bogate mineralima koji nastaju u prisutnosti vode, što znači da je tamo nekada mogao postojati i život.

Prema posljednjim informacijama spuštanje na Mars očekuje se iza 21 sat po našem vremenu.

Probližava se faza kada se svi pribojavaju "sedam minuta užasa". NASA ima značajno iskustvo sa spuštanjem na Mars, ali uvijek neka sitnica može upropastiti misiju. Deset minuta prije ulaska u atmosferu mora se odvojiti modul koji je služio za potrebe leta između Zemlje i Marsa.

S međuplanetarne staze letjelica ulazi direktno u atmosferu na visini od oko 130 kilometara brzinom od preko 5 kilometara u sekundi. Nakon 80 sekundi od ulaska uslijedit će maksimalno zagrijavanje do 1.300 stepeni Celzijevih. Toplinski štit to mora izdržati. Mali raketni motori održavat će precizno položaj letjelice koja je tada još zatvorena poput školjke. Aerodinamičko kočenje smanjit će brzinu na 420 metara u sekundi i pri toj nadzvučnoj brzini i na oko 11 kilometara visine otvorit će se padobran. Do tad su već prošle četiri minute od ulaska.

Dvadeset sekundi kasnije, na visini od oko 9 kilometara, odvaja se toplinski štit, a brzina će biti 160 metara u sekundi. Na 7.5 kilometara visine uključuje se radar za mjerenje visine i brzine. Na 4 kilometra visine uključuje se navigacijska kamera za potrebe navigacije. Na 2.1 kilometar visine i pri brzini od 89 metar u sekundi odbacuje se padobran s gornjim dijelom zaštitnog oklopa. Odmah zatim uključuje se 8 raketnih motora koji se nalaze na posebnoj konstrukciji zvanoj nebeski kran. Ispod nje je vozilo Perseverance. Kompjuter prima podatke od radara i slike s kamere, procjenjuje ima li ispod opasnih stijena, litica ili neravnog terena.

Ako ima, pomoću postojeće mape terena u memoriji traži najbliži siguran teren. Taj teren može biti do 600 metara udaljen od prvobitno ciljane točke slijetanja.