Pokušaj da se odnosi Evropske unije sa Ruskom Federacijom vrate u normalnost se sada može smatrati trajnim neuspjehom. Rezultat razgovora predstavnika EU za vanjske poslove Žozefa Borelja (Josep Borrell) i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova je pokazao upravo to, smatra Kristijan Tripe (Christian F. Trippe) u komentaru za DW.
Konferencija za štampu ove dvojice diplomata pretvorila se u lekciju o drskosti i neuspjehu. Borelj je izgledao poput školarca, stjeran u kut, loše pripremljen, dok je Lavrov, već poznat po tome što svojim pregovaračkim partnerima ništa ne poklanja, ovog puta čak i Borelju oduzeo političko dostojanstvo:
Evropska unija je "nepouzdana"; Zemlje EU poput Njemačke i Francuske ponašaju se „arogantno“ prema Rusiji i odbijaju pružiti važne informacije za razjašnjavanje slučaja Navaljni; u Španiji postoje politički motivirane sudske presude protiv katalonskih separatista.
Ovo je samo jedan dio optužbi i laži koje je Lavrov obrušio na Borelja. Borelj je, s druge strane, odgovorio šutnjom. Tamo gdje je eventualno samo kontrolisani izljev bijesa mogao zaustaviti bijes gospodina Lavrova, Borelj je pokušao odgovoriti ljubaznošću.
Dok su njih dvojica izvodili ovaj tužni pozorišni komad na otvorenoj sceni konferencije za novinare, rusko Ministarstvo vanjskih poslova, na čelu s Lavrovom, dovršilo je napad. Tri diplomata iz zemalja EU protjerani su iz Rusije jer su navodno učestvovali u protestima protiv zatvaranja i osude kritičara Kremlja, Alekseja Navaljnog. Tri pogođene države - Njemačka, Poljska i Švedska - to odlučno poriču, dok je Žozef Borelj - barem nešto - svoj protest uputio pismenim putem.
Najkasnije od petka (5.2.) popodne bilo je jasno da Boreljova misija nije uspjela. Ali glavni diplomata EU je ostao u Moskvi još nekoliko sati. Morao je nešto poduzeti, sastati se s predstavnicima onih koji podržavaju Navaljnog ili pokušati ispraviti situaciju javnim nastupom u Rusiji. Čak bi i rani povratak mogao biti zamisliv, a takav prekid putovanja sigurno bi odaslao određeni signal.
Čak i prije Boreljovog diplomatskog putovanja u pakao, skeptičari su se pitali šta bi se takvim putovanjem zapravo moglo postići i da li je presuda protiv Navaljnog možda bila dovoljan razlog da se putovanje otkaže? Zabrinuti posmatrači podsjetili su da je rukovodstvo Kremlja imalo bolju pregovaračkoj poziciji, a da Borelj uopšte nije imao nikakvu poziciju i da je zbog toga postojala opasnost neuspjeha.
Nažalost, pokazalo se da je sve to i previše istinito. Evropska unija sada se suočava s možda najvećim neuspjehom u svojoj, još uvijek mladoj, istoriji diplomatije.
To ne može i neće ostati bez posljedica ako EU za nekoliko sedmica želi temeljito razmotriti svoju strategiju prema Rusiji. U svakom slučaju, Kremlj očito ne želi nikakve odnose s EU, koja se temelji na principima pravičnosti i jednakosti. Dakle, iz samopoštovanja, EU će se morati ograničiti na ono što je neosporivo i što obje strane žele: trgovina, opskrba energijom, kontrola pandemije, kontakti između organizacija civilnog društva. To nije zanemarivo, ali naravno daleko je manje od onog što je moguće.
Ruka koju je Žozef Borelj demonstrativno pružio Moskvi, Moskva je odbila. U EU su neke vlade u početku kočile kada se razgovaralo o uvođenju novih sankcija zbog nepravde prema Navaljnom. Sada kada se Borelj vraća iz Moskve praznih i ozlijeđenih ruku, dalje sankcije su neizbježne. Dakle, do dna se još nije stiglo.
