Svake godine u ovo vrijeme mnogi obični ljudi sjete se pokojne britanske princeze Dajane (Diana). Prije 23 godine poginula je u saobraćajnoj nesreći u Parizu, a za njom su plakali milioni ljudi širom svijeta koje je posjetila ova humanitarka. Zbog njezine plemenitosti prozvali su ju "Princezom ljudskih srca", piše 24 sata.

Često je putovala svijetom i zalagala se za siromašne, gladne i bolesne, i pokrenula fondaciju za zabranu upotrebe i proizvodnje mina. Samo tri sedmice prije pogibije 31. avgusta 1997. godine, Lejdi Di je obišla BiH, a porodice koje je posjetila, nikad nisu zaboravile njezinu srdačnost i ljudskost.

Među njma su bile su i sestre Mirsada i Fahrija Đulić iz Gračanice. Sestre su stradale od mine isti dan i obje ostale bez desne noge.

- Iz bijelog kombija izašla je nasmijana, srdačna plavuša u trapericama i bijeloj košulji i obje nas odmah zagrlila kao da smo dio njezine obitelji. Pitala nas je kako smo stradale i rekle smo joj da smo se vraćale s posla i bježale preko polja zbog granatiranja, priča Mirsada, čija sestra Fahrija je umrla prije pet godina.

Danas živi s bratom koji je isto stradao od mine i ostao slijep.  

- Ušla je s nama u kuću i odmah započela razgovor. Sve ju je zanimalo. Naša priča je princezu jako rastužila. Kad su nam telefonom javili da je nastradala princeza Diana, rasplakale smo se kao da nam je umro netko najbliži. Još čuvam zajedničke fotografije i sjećam se njezinih toplih ruku na mojim ramenima i tako će biti dokle god sam živa, kaže ovih dana Mirsada.

Sličnu priču o pokojnoj princezi ima i porodici ratnog vojnog invalida Franje Krešića iz Tuzle.

- Došla je bez policijske pratnje, samo s prevoditeljem. Jednostavna, blaga i nasmijana. Budući da sam bio jako ozbiljan, u jednom trenutku me nasmijala kad mi je rekla: 'Franjo, ako se ne nasmiješ, mislit ću da ti se ne sviđam - ispričao je prije sedam godina Franjo Krešić.

Kako je tad rekao, sat vremena je sjedila s njim, njegovom suprugom i dvije kćeri, pila s njima kavu i ponašala se kao da se oduvijek znaju. Kad je izašla iz zgrade u kojoj žive Krešići, dočekalo ju je mnoštvo mališana, a Lejdi Di koja je obožavala djecu, sve ih je izgrlila kao da im je teta, prisjetili su se Krešići, koji su na vijest o Dajaninoj pogibiji, plakali kao da su ostali bez člana porodice.