Nakon više od 22.000 smrtnih slučajeva povezanih s novim koronavirusom i više od mjesec dana karantina, kriza u Italiji uzima danak i u društvenom smislu jer ljudi sve više pate od stresa.

Oni koji se odvaže otići u supermarket bez maske, riskiraju verbalni linč, a agresivni građani znaju s balkona zasipati uvredama i trkače, pak čak i roditelje koji šetaju s djecom s invaliditetom, piše EUobserver.

Karantin neizbježno pogoršava i neriješene probleme kao što su porodično nasilje i prenapučenost zatvora.

Nervozni i preplašeni

Ulice su jezivo tihe. Tišina vlada u urednim i čistim četvrtima Vičence i Padove, gradovima koji spadaju među najbogatije na sjeveru Italije.

Jednako je i u mnogim drugim italijanskim pokrajinama, kazali su stanovnici Lombardije, Pijemonta i Emilije Romanje u telefonskim razgovorima za EUobserver.

Paolo je penzioner iz Padove.

Skoro svaki dan izlazi iz kuće kupiti novine svojoj supruzi. 

- Sjećam se poslijeratne Italije. Bila je razorena, bili smo siromašni i gladni. Znao sam skupljati puževe i loviti žabe u prirodi kako bih donio kući nešto za jelo. Ali ljudi nisu bili toliko nervozni i preplašeni - rekao je.

Po ispitivanju koje su proveli Institut Piepoli i Italijansko udruženje psihologa, 80 posto Italijana pod stresom je zbog karantina.

Ova će godina biti "annus horribilis" - užasna godina za italijansku privredu.

Milioni Italijana već imaju finansijskih poteškoća, a lokalne novine pišu da se ispred zalagaonica stvaraju dugi redovi ljudi u nevolji. Ostavljaju satove, narukvice i nakit kako bi posudili novac za kupovinu namirnica.

Ranjive grupe

Grupa Afrikanaca beskućnika danima je boravila u parku kod autobuske stanice u Vičenci. Amadou je jedini ostao; ostali su "otišli u Veronu ili Milano jer je ondje lakše pronaći nešto za jelo na ulici".

Hashtag #IoRestoaCasa (#Ostajem doma) sada je jedan od najpopularnijih u zemlji. Ali, šta s onima koji nemaju dom, kao što je Amadou?

Beskućnici su posebno ranjivi, upozoravaju iz organizacije Amnesty International Italia.

Migranti i Romi koji žive u lošim higijenskim i stambenim uvjetima također su izloženi riziku.

Pogođena i srednja klasa

Srednja klasa također je prestrašena. Frančesko (nije njegovo pravo ime) mladi je advokat.

- Moj ured ima sve manje posla. Partneri su zabrinuti, i ako budu morali "rezati glave", prvi koji će otpasti bit ćemo mi mladi - rekao je EUobserveru.

Frančesko se ne boji gladi (živi s roditeljima koji su pripadnici srednje klase), ali već je morao smanjiti troškove.

- Trebao sam ove godine kupiti novi automobil, ali morao sam od toga odustati - dodaje.

Njegovi roditelji, dodaje, planirali su praznike u Nici, ali vjerovatno će ostati kod kuće.

Strah za egzistenciju

Luka Peculo (Luca Pezzullo) psiholog je iz Padove specijaliziran za psihološke posljedice kriznih stanja. Prema njegovom mišljenju, Italijani su se prilično dobro prilagodili na karantin.

Sada su "bijes i anksioznost uglavnom fokusirani na to hoće li imati dovoljno sredstava za život, neizvjesnost u vezi s radnim mjestom, školovanja djece", rekao je.

Zabrinutost izaziva anksioznost, a anksioznost donosi nesanicu, razdražljivost i agresiju: sve to može dovesti do svađa i sukoba.

Porodično nasilje

Za žene koje žive s nasilnim suprugom ili partnerom, situacija je dramatična.

- Nasilje nad ženama je raširen, ozbiljan i jako izražen kulturni fenomen u Italiji, premda je u skladu sa svjetskim podacima -  objasnila je Elena Bjađoni (Biaggioni), advokatica koja se bori protiv rodno uvjetovanog nasilja i koordinatorica je odvjetnika nacionalnog udruženja centara za borbu protiv porodičnog nasilja D.i.Re.

- Nije stvar u tome da karantin potiče obiteljsko nasilje, zlostavljači zlostavljaju neovisno o tome. Ali u vanrednoj situaciji zbog koje ljudi moraju ostati kod kuće takve se situacije pogoršavaju - dodala je.

Osim fizičkog, postoji i problem psihičkog nasilja.

Recentni podaci koje su objavili talijanski centri za borbu protiv porodičnog nasilja su alarmantni.

Nacionalni karantin proglašen je 9. marta, a od 2. marta do 5. aprila  zahtjevi za pomoć povećali su se za 74 posto u odnosu na mjesečni prosjek iz 2018.

Balkonski šerifi

Balkoni više gotovo nisu pozornica za pjevanje, koncerte i čitanje pjesama.

Umjesto toga, postaju idealna pozicija za tzv. šerife s balkona. Neki Italijani provode slobodno vrijeme prijavljujući policiji ljude koji hodaju ulicom bez maske ili susjede koji prečesto šeću psa, pa čak i roditelje koji vode djecu s invaliditetom u park.

U nekim regijama, Lombardiji na primjer, komentatori tvrde da ljudi koji ne poštuju pravila o izolaciji postaju žrtveni jarci za propuste lokalnih političara u upravljanju koronakrizom.

Psihologinja i psihoterapeutkinja Serena Valorzi kaže da se ljudi mogu zamisliti na tuđem mjestu kad im je dobro.

- Puno je teže biti bistre glave i empatičan kada prevladaju neugodne emocije kao što su bijes, tuga ili anksioznost i kada duboke emocionalne potrebe, kao što su sloboda i sigurnost, nisu ispunjene- objasnila je.

Prenapučeni zatvori

I dok su ljudi sve manje tolerantni prema, kako mnogi govore, "kućnom pritvoru", situacija je daleko gora za prave zatvorenike, njih gotovo 58.000. Prenapučenost je dugogodišnji problem talijanskog zatvorskog sustava.

- Prije izbijanja epidemije koronavirusa, zatvorenici su prigovarali da imaju premalo prilika za prekvalifikacije i obrazovanje - rekao je Alesio Skandura (Alessio Scandurra), koordinator opservatorija za praćenje uvjeta života u zatvorima, Udruženja Antigona iz Rima.

- Sada su zabrinuti zbog zaraze, boje se. Malo je važnih resursa protiv širenja zaraze, kao što su sapuni i maske, a zatvorenika je previše - kaže.