Pandemija koronavirusa doslovno je usporila svijet, zatvorila ljude u njihove domove, zaustavila način života na koji smo do sada navikli i podsjetila nas još jednom na to koliko smo mali i nemoćni pred 'nevidljivim neprijateljem'.
Mnogi predviđaju da će trenutno globalno stanje, podstaknuto pandemijom koronavirusa, takođe biti uvršteno u historijske događaje poput Velike depresije ili globalne finansijske krize iz 2008. godine, zbog čega je svakako opravdan strah od društvenih i ekonomskih promjena koje nas čekaju.
Izolacija u domovima i zatvorene trgovine rezultirale su povećanim interesom za onlajn i beskontaktnu kupovinu pa se zato predviđa da bi, barem kratkoročni pobjednici ove situacije, trebao da budu oni koji pružaju robu i usluge bez potrebe da stupe u fizički kontakt sa svojim kupcima.
Pobednici u ovoj kategoriji svakako bi mogli biti davaoci usluga "cloud computing" i ostale kompanije za virtualnu stvarnost. Promet na društvenim medijima će porasti, ali prihodi od oglašavača trpjet će zbog slabe potražnje i narušene ekonomije, prenosi portal Buka.
U kratkom roku, mogli bi da se izdignu i pružaoci usluge e-kupovine kao i dostave hrane i osnovnih potrepština. A kad se ekonomija na kraju poboljša, pozitivni efekti za ovu grupu uglavnom će potrajati zahvaljujući do tada već ukorjenjenim navikama kupaca.
Mnogi od nas već su se navikli na rad od kuće. Počeli smo da se trudimo da ne budemo uz kompjuter u pidžami i neočešljani, a onlajn način rada sada već prihvatamo kao jedini mogući. Razlog tome je vjerovatno podsvjesna nada da ćemo se uskoro svi vratiti na svoja radna mesta, ali izlazak iz pandemije za neke bi poslodavce mogao biti znak da pokušaju da i dalje ostave svoje radnike na 'radu od kuće'.
Tehnologija rada na daljinu već sada je poprilično unaprijeđena pa je radnicima, a i poslodavcima omogućeno kvalitetno obavljanje posla i komuniciranje putem onlajn platformi, pa ne bi bilo iznenađujuće da ovaj stil rada postane primaran. S druge strane, to bi moglo da prouzrokuje ozbiljan udarac tržištu poslovnih nekretnina, budući da bi mnogi sektori mogli imati kvantitativno manju potrebu za fizičkim radnim mjestima.
Način rada od kuće takođe bi mogao dovesti do egzodusa radnika iz velikih gradova i do njihovog preseljenja u manje naseljena područja s nižim troškovima života .
Brojne kompanije, da bi preživjele ekonomsku i finansijsku krizu, morat će da otpustite određeni broj (manje produktivnih) radnika i da automatizuju ono što se može automatizovati - ali takav oblika rada pretpostavlja i brojna znanja kojima će poslodavci i radnici morati da raspolažu u novoj ekonomiji nakon krize.
Dugoročno gledano, veliki broj kompanija mogao bi uvidjeti da poslove koji se obavljaju na daljinu mogu da obavljaju i visoko kvalifikovani radnici u zemljama s nižim troškovima. Ukratko, poslovi će se prvo premjestiti iz poslovnih u kućne uslove, a s vremenom će se prebaciti s udaljenih domaćih pozicija na udaljene prekomorske.
Nakon izlaska iz krize, i medicina kakvu danas poznajemo će se promijeniti. Telemedicina tako bi mogla da postane novi normalni standard. Ljekari u Sjedinjenim Državama već sada obavljaju daljinske posjete preko državnih linija, mogu da šalju e-poštu i da obavljaju video pozive s pacijentima.
Pružaoci zdravstvenog osiguranja sada moraju da plaćaju usluge telemedicine. Iako su ove mjere najavljene kao privremene, oni koji su sada imali iskustva iz prve ruke s pogodnošću i ekonomičnošću telemedicine neće je se tako lako odreći.
Telemedicina poboljšat će se i proširiti - boljim testiranjem i dijagnostikom kod kuće i sa sveprisutnim usvajanjem nosivih proizvoda koji kontinuirano prate pojavu simptoma.
Pandemija je prisilila i brojne univerzitete da nastavu premjeste u onlajn format, a nastavi li se ovaj stil predavanja, studenti bi mogli da se na jesen zapitaju - koliko smisla uopće ima plaćati akademsku godinu i studentski život u drugom gradu.
Univerziti će se u tom slučaju suočiti s pritiskom kako da smanje troškove pa bi mogući izlaz mogli da pronađu u hibridnom modelu nastave koji frontalnu nastavu svodi na onlajn zadatke temeljene na projektima i studentske radne grupe. To će dramatično smanjiti troškove, a istovremeno će najboljim instruktorima omogućiti da svoje znanje usmjere na više učenika.
Po završetku pandemije, predviđa se da će se ljudi, ali i roba sve manje kretati što bi moglo dovesti do propadanja međunarodne trgovine. Kako bi ojačale svoju sposobnost preživljavanja tokom dužih razdoblja ekonomske samoizolacije, vlade mnogih zemalja potrudit će se ojačati domaće proizvodne kapacitete.
Korporacije će sve više favorizirati otpornost centralizovanih domaćih lanaca nabavke u odnosu na djelotvornost globaliziranih. Vazduhoplovne kompanije, ugostiteljstvo i turizam doživjet će snažan pad potražnje tokom, a i neposredno nakon krize.
Nakon početnog povlačenja globalizacije, mnoge zemlje mogle bi da spoznaju stvarne tehnološke i virusne prijetnje, zbog čega bi izlaz iz problema mogle da potraže u međunarodnoj saradnji. Usvajajući osjećaj pragmatičnog internacionalizma, zemlje bi razvile međunarodne norme, sisteme praćenja i izvještavanja, kao i koordinirane planove za reagovanje i krizne situacije.
Koordinirani globalni dogovor, tokom sljedeće pandemije, učinio bi da naredbe o samoizolaciji budu djelotvorne, a istovremno bi se skratila ekonomska obustava.
