Tokom posjete Timfu (Thimph), glavnom gradu Butana, novinar CNN-a zatekao se u društvu muškaraca s imenom Karma Ura. 

Možda baš zato što se zvao Karma, razrijeđenog i svježeg butanskog zraka ili nečeg neobičnog u tamošnjoj atmosferi, počeo mu se povjeravati i odlučio mu je reći nešto vrlo lično. 

Mjesecima prije toga novinar je doživio neke vrlo uznemirujuće simptome - kratkoću daha, vrtoglavicu, utrnulost u rukama i nogama. U početku se bojao da doživljava srčani udar ili da će poludjeti. Možda i oboje. Strahovi su ga natjerali ljekaru, koji ga je poslao na brojne preglede te je otkrio... 

- Ništa - rekao je Ura prije nego što je ovaj uspio dovršiti rečenicu. 

Instinktivno je znao kako su strahovi stranca bili neutemeljeni. Nije umirao, barem ne u skoroj budućnosti, kako je strahovao. Imao je samo panične napadaje. Želio je znati zašto kada mu je sve u životu napokon išlo dobro i nije znao što učiniti da se to više ne ponavlja. 

- O smrti trebaš razmišljati pet minuta svakog dana. To će te izliječiti - rekao je Ura. 

- Kako? - upitao je novinar zbunjen. 

- U tome je stvar, taj strah od smrti, strah da ćeš umrijeti prije nego postigneš ono što si naumio, prije nego što ti djeca odrastu. Taj strah tebe muči, kao i mnoge druge - objasnio je Uru. 

No, zašto razmišljati o nečemu tako depresivnom?

Rituali su bolji od antidepresiva

- Bogati ljudi sa Zapada ne dodiruju mrtva tijela, svježe rane, truhle stvari. U tome je problem, to su sve ljudske stvari, naša poveznica s prirodom i ljudskim stanjem. Moramo biti spremni za trenutak u kojem ćemo prestati postojati - dijeli Karma Ura svoju mudrost. 

Realno, on nije daleko od istine, kao ni ostali ljudi u Butanu, državi za koju se slobodno može reći da je spoznala recept za sreću. To je himalajsko kraljevstvo koje na sjeveru graniči s Kinom, a na jugu s Indijom, a od 80 posto zemlje leži na visini iznad 2.000 m nadmorske visine. Zemljom vlada kraljevska dinastija iz naroda Ngalong, koji su u Butan stigli iz Tibeta još u srednjem vijeku, a ta je država u svijetu najpoznatija po inovativnoj politici bruto nacionalne sreće umjesto BDP-a.

Ura je direktor Centra za butanske studije, a zapravo je, sugerirajući da o smrti razmišlja samo jednom na dan, bio blag, jer se u butanskoj kulturi očekuje se da svaki pojedinac razmišlja o umiranju pet puta na dan. To se čini nevjerovatno za svaku naciju, a osobito za onu koja je toliko sretna kao ona u Butanu. Je li ovo potajice zapravo zemlja mraka i očaja?

Ne nužno, pokazuju istraživanja prema kojima je njihovo razmišljanje o smrti zdravo i poželjno. 

Prema studiji Sveučilišta Kentucky, smrt je psihološki zastrašujuća činjenica, no kad ljudi razmišljaju o njoj, automatski nakon toga prebacuju se na sretne misli i promjene. 

Prema Uri ili bilo kojem drugom Butancu, smrt je dio života sviđalo se to nama ili ne, a ignoriranje te životne istine dolazi s velikom psihološkom cijenom. 

- Razmišljanje o smrti nas tjera da više cijenimo trenutke i uviđamo stvarnu perspektivu stvari. Manje se zamaramo onim nebitnim, prolaznim stvarima i koncentriramo na velike - objašnjava psihologinja Linda Leaming.

Briges su sastavni dio života

Za razliku od zapada, u Butanu su slike i asocijacije na smrt svugdje, pa i u budističkoj ikonografiji. Čak se ni djecu ne štiti od takvih slika ni učenja o posmrtnim ritualima. 

Kad neko tamo umre, slijedi 49 dana žalovanja, za koje smatraju da na ožalošćene djeluju bolje od bilo kakvih antidepresiva i lijekova za smirenje. Zbog čega takav drugačiji pristup smrti? Jedan od razloga je što ih smrt doista okružuje - taj mali narod doista umire na brojne načine. Od bolesti do smrti na opasnim krivudavim cestama, zbog napada medvjeda ili od trovanja gljivama...

Drugo objašnjenje nalazi se u njihovim budističkim uvjerenjima, posebno onim o reinkarnaciji. Ako znamo da ćemo dobiti još jednu priliku za život, manje ćemo se bojati okončati ovaj. Kao što budisti kažu, ne biste se trebali bojati smrti ništa više nego bacanja stare odjeće. To naravno ne znači da se Butanci ne boje ili ne tuguju, samo za razliku od drugih od tih emocija ne bježe. Na Zapadu ljudi traže brza rješenja, bijeg od negativnih emocija, dok se u Butanu one prihvaćaju kao sastavni dio života.

Zanimljivosti o Butanu

Ova je država jedina u svijetu čiji ustav ima članak prema kojem je pošumljenost obavezna, a sječa drveća se izbjegava koliko god je moguće. 

Pošumljenost mora biti minimalno 70 posto ukupnog teritorija zemlje, a trenutno je na 80 posto.

U Butanu se ne slave rođendani niti je taj datum bitan. Onog trenutka kad otkuca Nova godina svaki stanovnik se smatra jednom godinom starijim. 

Glavni grad Butana je Thimfu, gradić od oko 10000 stanovnika. To je jedini glavni grad na svijetu uz Pjong Jang, koji nema nijedan semafor, a promet reguliraju policajci. 

Ovo je jedina država na svijetu gdje je zabranjena prodaja duhana. 

Butanci su jedna od najmlađih nacija na svijetu. Gotovo jedna trećina stanovništva mlađa je od 14 godina, a prosječna starosna dob u zemlji je nešto ispod 23 godine. 

Kraljica Butana Jetsun Pema (28) najmlađa je vladarica na svijetu, a sa svojim suprugom kraljom živi u običnoj kući. Nakon vjenčanja, oni nisu otputovali na medeni mjesec izvan države, već su ga proveli upoznajući svoje "podanike" u zemlji. 

Butan je jedina zemlja na svijetu u kojoj je vlast uvjerena da je sreća najvažniji cilj kojem teži cijelo stanovništvo. Koliko im je to važno, govori podatak da je pravo na sreću upisano u članak 9 njihovog ustava. Iz tog razloga se, svakoj osobi u zemlji u sklopu popisa stanovništva, između ostalog, postavlja i pitanje “jeste li sretni?” 

Butan je jedinstvena zemlja u svijetu i po tome što jedina ima ministarstvo sreće.