Arktički grad Longjir u norveškom Svalbard otočju poduzeo je neke neobične pravne korake kako bi zabranio smrt. 

Naime, od 1950. apsolutno je protuzakonito umrijeti u tome gradu. Čak i ako ste tamo živjeli cijeli život, u slučaju dijagnoze teške i smrtonosne bolesti, bit će vam organiziran prijevoz s otoka te ćete svoje posljednje dane morati provesti negdje drugo, piše IFL Science.

Veliko praćenje zdravlja

U slučaju iznenadne smrti, što se rijetko događa zbog velikog praćenja zdravstvenog stanja, tijelo se hitno prevozi negdje drugo, gdje će biti i pokopano.

Zašto su Norvežani uveli tako bizaran zakon? Iako zvuči uznemirujuće, cilj je zaštititi ostatak stanovništva.

Sredinom prošlog stoljeća otkriveno je kako se trupla pokopana na lokalnom groblju ne raspadaju, već dugotrajno smrzavaju u zemlji, zahvaljujući permafrostu tj. stalno smrznutom tlu.

Kao rezultat toga, smrtonosni virusi zarobljeni u tijelu preminulog mogu preživjeti, ali i zaraziti ostatak ljudi usljed topljenja permafrosta. Iako zvuči kao scenarij iz apokaliptičnih filmova, to nije naučna fantastika, jer se slično već dogodilo.

U avgustu 2016. došlo je do izbijanja antraksa u sjevernom Sibiru, zbog čega je jedan dječak umro, a 90 ljudi je hospitalizirano u teškom stanju.

Ljudi nisu bili jedine žrtve, naučnici su potvrdili kako je oko 2.300 jelena umrlo od antraksa. Do epidemije je došlo usljed velikog toplinskog vala 2016., a posljednje zagrijavanje sličnih razmjera prije toga dogodio se 1941. godine.

Nema starosjedilaca

Nedavno su naučnici pronašli tragove španske gripe u plućima njenih žrtava, a uzorci tijela pronađeni su sačuvani u permafrostu Aljaske, gdje se nalaze još od 1918., piše IFL Science. Iako se ne može tačno utvrditi koliki stvarni zdravstveni rizik prijeti iz virusa i bakterija u mrtvim tijelima, zna se kako su neki poput antraksa dugotrajno opasni, jer potječu iz spora koje mogu preživjeti i više od 100 godina. 

Međutim, zakon koji je zabranio smrt nije jedina neobičnost Longjira, koji se nalazi tačno na pola puta između norveške obale i Sjevernog pola.

Među stanovnicima grada nema starosjedilaca, a iako u gradu žive porodice koje su tu već nekoliko generacija, većina se ljudi ne zadržava.

Najraniji stanovnici bili su rudari uglja, po čijem je pronalasku i grad osnovan. Kako nema velike tradicije života u gradu, nije došlo ni do imenovanja ulica, već se služe jednostavnom praktičnosti - ulice imaju samo brojeve. 

Sunca nema četiri mjeseca, a vlast zabranila držanje mački

U Longjiru od kraja oktobra do sredine marta vlada potpuni mrak, poznat i kao polarna noć.