Vladimir Jovanović specijalno je za čitaoce crnogorskog portala Antene M objavio integralni prijevod službenog saopćenja Carigradske patrijaršije, s njegovim pojašnjenjima izvjesnih pojmova u uglastim zagradama. Saopćenje glasi:
- Na svome redovnom zasjedanju, održanom od 9. do 11. oktobra 2018. godine, koje je sazvao vaseljenski i svesveti patrijarh Sveti Sinod razmotrio je i raspravljao tačke na dnevnom redu.
Sveti Sinod je posebno i po dužnosti raspravljao crkveno pitanje Ukrajine u prisustvu Njegova Blaženstva arhiepiskopa Danila i Njegova Preosveštenstva Ilariona, patrijaršijskih egzaraha u Ukrajini, te je, nakon obimnih diskusija, donio ove odluke:
1) Potvrđuje već donesenu odluku da Vaseljenska patrijaršija nastavi s postupkom odobravanja autokefalije Crkvi u Ukrajini;
2) Da u ovome momentu ponovo uspostavi u Kijevu stavropigiju [σταυροπηγία – manastiri, lavre i-ili katedrale u upravi nezavisne od lokalne eparhijske vlasti, potčinjene neposredno patrijarhu ili sinodu] i preda je u ruke Patrijarhu Carigrada, jednu od mnogih stavropigija u Ukrajini koja je tamo oduvijek postojala;
3) Da prihvati i razmotri molbe Filareta Denisenka [predstojatelja Kijevske patrijaršije, koja je u liturgijskoj zajednici sa obnovljenom Crnogorskom pravoslavnom crkvom] i Makarija Maletiča [predstojatelja UAPC, najmanje od tri postojeće jurisdikcije u Ukrajini] i njihovih sljedbenika, koji se u raskolu nisu našli iz dogmatskih razloga, a sve u skladu sa kanonskim prerogativima Vaseljenske patrijaršije da prima takve molbe od sveštenika iz svih jerarhija autokefalnih crkava. Prema tome, gore pomenuti su na kanonski način vraćeni u njihov jerarhijski status i-ili svešteni čin, a njihovi vjernicu su vraćeni u liturgijsku zajednicu sa Crkvom;
4) Da se ukine pravno vezivanje na temelju sinodalnoga pisma [Crigradske patrijaršije] iz 1686. godine, objavljenoga zbog okolnosti toga vremena a kada je primjenom ikonomije [iz oportuniteta, svjesnim kršenjem crkvenih pravila] odobreno Patrijarhu Moskve da imenuje mitropolita Kijeva koga izabere sabor sveštenika njegove eparhije, [a pod uslovom] da će tokom liturgija kao prvoga po rangu mitropolit Kijeva pominjati Patrijarha Carigrada čime će afirmisati svoju kanonsku zavisnost od Vaseljesnke patrijaršije [Rusi su, tvrdi Carigrad, više od 300 godina kršili ovu uslovnu odredbu];
5) Da se pozovu sve uključene strane da izbjegavaju prisvajanje crkava, manastira i drugih svetinja, kao i od svakoga drugoga čina nasilja i odmazde, tako da može prevladati mir i ljubav u Hristu.
U Vaseljnskoj patrijaršiji, 11. oktobra 2018. godine.
Od glavnoga sekretarijata Svetoga Sinoda”.
***
Kako je danas ranije na „Anteni M” objavio, ovakve odluke Sinoda u Carigradu znače da juridički ništa više ne stoji na putu carigradskome patrijarhu Vartolomeju da, skupa sa 12 svojih sinodalnih arhijereja, potpiše, daruje i objeloddani, vjerovatno do kraja godine, po svemu sudeći već napisani tomos o autokefaliji Ukrajinske crkve.
Tri pravoslavne jurisdikcije u Ukrajini će se u narednim danima, pod koordincijom egzaraha iz Carigrada, okupiti u Kijevu i simbolično stupiti u liturgijsko jedinstvo.
Okupljeni ukrajinski arhijereji će potom izabrati predstojatelja objedinjene Crkve Ukrajine kojoj će Carigrad darovati tomos o autokefaliji.
Pristupanje arhijereja, klirika, đakona i vjernika novoj Crkvi Ukrajine biće dobrovoljno. Predviđeno je da o statusu manastira i crkava, tj. da li će neka parohija pristupiti novoj Crkvi, odluči većinom glasova svaka od parohija.
S obzirom na zakonsku regulativu države Ukrajine, postojeća ruska jurisdikcija, Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske patrijaršije (UPC-MP), neće u budućnosti moći da se samoimenuje kao „ukrajinska”, već će morati da se registruje pod pravim imenom – Ruska pravoslavna crkva.
Trenutno, UPC-MP, odnosno Ruska crkva, nije juridički vlasnik niti jednoga crkvenoga ili manastirskoga zdanja u Ukrajini. Vlasnik je – država.
