Dešavanja na finansijskim tržištima u Turskoj su alarmantna - pad turske lire za 30 posto, pad burze za 17 posto, skok kamatnih stopa na zaduživanje države u lirama na 18 posto - a to bi mogla biti najava ekonomskog usporavanja u toj zemlji, moguće čak i recesije, analizira BBC, prenosi ''Jutarnji list''.
Kurs turske lira od početka godine potonuo je 30 posto u odnosu na američki dolar. Tržište dionica palo je za 17 posto, a ako se mjeri u dolarima, kao što rade strani investitori, pad cijena dionica dosegnuo je i 40 posto.
Drugo mjerilo koje se često promatra na tržištima je koliki su troškovi državnog zaduživanja. Kredit na 10 godina u lirama sada košta 18 posto godišnje, a čak je i zaduživanje Turske u dolarima skupo, krediti se daju po kamati od oko 7 posto.
Turska bilježi deficit u međunarodnoj trgovini. Više uvozi nego što izvozi, ili, drugačije rečeno, više potroši nego što zarađuje. Takav deficit treba finansirati bilo stranim ulaganjima ili zaduživanjima.
Samo po sebi to nije neuobičajeno ili opasno. No, turski deficit je prilično velik, u prošloj godini iznosio je 5,5 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP).
Pritom postoje dvije značajke turskog vanjskog duga koje također povećavaju ranjivost. Prvo, Turska ima visok nivo dugova koje mora otplatiti u bližoj budućnosti, odnosno refinansirati. Agencija za kreditni rejting Fitch procjenjuje kako turska ove godine ima potrebe za financiranjem u visini od gotovo 230 milijardi dolara.
Drugo, mnoge turske kompanije zaduživale su se u stranim valutama. Takvi krediti postaju skuplji za otplatu ukoliko kurs nacionalne valute pada, a pao je. Slaba valuta, također, pogoršava i problem inflacije koji u Turskoj ne jenjava. Slabija lira čini uvoz mnogo skupljim.
Središnja banka cilja inflaciju od 5 posto. Već prije godinu inflacija je bila znatno iznad toga, oko 10 posto. Od tada se situacija još više pogoršala s cijenama koje sada rastu na godišnjem nivou po stopi od oko 15 posto.
Ulagači na finansijskom tržištu također su uznemireni stavovima turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) o ekonomskoj politici i pritisku koji vrši na tursku središnju banku. Naime, očigleda je politička opcija u središnjoj banci koja želi sniziti inflaciju podizanje kamatnih stopa.
Takav postupak može obuzdati inflaciju na dva načina. Može oslabiti potražnju u zemlji i povećati finansijske povrate, što potiče investitore da kupuju lire – a to bi ojačalo valutu i smanjilo troškove uvoza.
Turska središnja banka poduzela je već nekoliko takvih poteza, no bez ikakvog trajnog utjecaja na problem.
Ono što muči tržišta je, većina ekonomista bi rekla, loša informiranost predsjednika Erdogana o kamatnim stopama. Samog sebe je opisao kao neprijatelja kamatnih stopa.
Rezultat je taj da investitori nisu uvjereni da će središnja banka učiniti ono što je potrebno da bi stabilizirala valutu i tako stavila inflaciju pod kontrolu. S druge strane, to ih čini puno opreznijima po pitanju izgleda u vezi turske finansijske imovine.
U nekim aspektima, nedavna izvedba turskog gospodarstva izgleda razumno. Ekonomija je rasla svake godine osim 2001. godine, koja je bila posljednja godina ekonomske krize i kad su dobili pomoć MMF-a, te 2009. godine, pod utjecajem svjetske finansijske krize. U nekim godinama rast je bio iznimno snažan.
Nezaposlenost je visoka, ali relativno stabilna, sa stopom od 9,9 posto.
Agencija za kreditni rejting Moody's ističe da je turski ekonomski rast dosegnuo neodržive nivoe zbog poreznih i potrošačkih politika, napominjući da su politike za dugoročan rast bile zanemarene zbog fokusa na izborne cikluse.
Agencija Fitch, pak, upozorava kako je povećan rizik od oštrog prizemljenja turske ekonomije, što znači naglo usporavanje rasta, a možda i recesiju.
