Trener i 12 dječaka proveli su 17 dana bez hrane i svjetlosti u pećini koju je poplavila monsunska kiša. Svi su spašeni, a Jukongkaev kaže da velike zasluge za to ima sam 25-godišnji trener.

- Sretan sam i vjerujem i da je narod na Tajlandu sretan također. Od prvog dana otkada smo saznali da su zaglavljeni i otkada je naša jedinica određena za spasilačku misiju, imali smo nekoliko prepreka jer je nivo vode stalno rastao. Nismo mislili da će misija biti ovako uspješna. Imali smo nešto nade da su oni možda i dalje živi, morali smo nastaviti dalje - naveo je on.

Kako kaže, na kraju je zrno nade postalo stvarnost.

- Moram reći da je sve bilo dobro, svi su u dobrom stanju. Kako sam čuo, koristili su kamenje kako bi kopali tunel gdje bi im bilo toplije. Ono što znam je i da je trener bio monah, tako da zna dosta o tehnikama meditiranja i da je te tehnike koristio da smiri djecu i da štede zrak - navodi on.

Dijelili su malo hrane koju su ponijeli u pećinu.

- Jedva da smo nešto spavali jer smo u pećini ostajali do 22 ili 23 sata, kad se vratimo, imamo samo nekoliko sati za san. Morali smo mnogo misliti o tome kako da se borimo sa različitim elementima - rekao je on.

Kontraadmiral je govorio i o Samanu Gunanu, roniocu koji je u akciji spašavanja izgubio život. Bio je u mornarici, ali je penzionisan nekoliko godina. Za spasilačku misiju prijavio se dobrovoljno.

- Misija je bila veoma rizična. Ronjenje u uvjetima koje nikada ranije nismo vidjeli. Smatram da je veoma požrtvovan i njegova žrtva je veoma časna. Ljudi na Tajlandu, a i širom svijeta ga veoma poštuju. Mi nismo heroji. Radimo samo ono što je u našoj moći, ali jedna stvar koju ne možemo da uradimo je da iznevjerimo ljude - naglasio je on.

Kako su drugi spasioci ispričali za “Guardian“, akcija spašavanja 12 dječaka i njihovog trenera umalo se završila tragično.

Oni su naveli da su pumpe za vodu nekoliko sati nakon izvlačenja posljednjeg dječaka naglo prestale raditi.

Spasioci su u tom trenutku bili udaljeni više od 1,5 kilometara od izlaza iz pećine, kada je glavna pumpa prestala raditi. Zbog toga je u pećini došlo do naglog porasta nivoa vode.

Trojica spasilaca iz Australije koji su se nalazili u pećini rekli su da su nakon toga čuli vrištanje i vidjeli baklje duboko u pećini, te radnike koji pokušavaju da dođu do suhog dijela.

U pećini je tada bilo više od 100 spasilaca i radnika. Nasreću, uspjeli su na vrijeme izaći.