Mnogo ljudi čulo je za Zapruderov film, jedinu snimku atentata na američkog predsjednika Džona Kenedija (John Kennedy). Tačno 486 sličica filma nastalo je sunčanog dana u novembru 1963. godine u Dalasu. Iza kamere je stajao krojač Abraham Zapruder i tih 26 sekundi filma zabilježilo je jedan od najopasnijih zločina.
Međutim, malo je poznato da je Zapruder lično tražio da se ne objavi jedna sličica iz čitavog filma. Sličica broj 313 davala mu je noćne more zato što se jasno vidi trenutak kada metak izbacuje Kenedijev mozak. Trebalo je proći više od deceije nakon ubistva u Dalasu da američka i svjetska javnost napokon vidi tu ključnu sličicu.
Kako piše ''Smithsonian'', Zapruder je prodao magazinu ''Life'' autorska prava na film za 150.000 dolara, ali je jasno rekao da on ne želi objaviti ključnu sličicu. Ne želi pustiti to zlo u američku kolektivnu svijest, a i ''Life'' ja kasnije dijelio njegovo mišljenje. Naravno, neko je objavio čitav film, zajedno sa sličicom 313. Taj neko bio je Geraldo Rivera, slavni televizijski voditelj. Kad je on 1975. godine prvi put prikazao čitav film, američka javnost vidjela je nešto o čemu su tek čitali i tako su se rodile prve teorije zavjere. Kad je iduće, 1976. godine, posebno povjerenstvo krenulo s novom istragom zbog Kenedijevog ubistva, odlučili su biti temeljitiji.
Po završetku istrage, tri godine kasnije, zaključili su da je CIA i FBI zadržala neke ključne dokumente i nisu ih isporučili ranijim istragama. Daleko najkontroverzniji zaključak došao je temeljem snimke s policijskog radija koji je navodno zabilježio i četvrti pucanj s brežuljka ispred Kenedijeve povorke. To bi značilo da je bio i drugi ubica te da je Li Harvi Osvald (Lee Harvey Oswald) bio samo dio veće zavjere. Godinama kasnije, nakon nekoliko stručnih pregleda, američka akademija nauka došla je do zaključka da snimak nije adekvatan dokaz. Tako je istraga došla na početak.
Teorije zavjera su se pojavljivale kao gljive poslije kiše, a jako puno se pričalo o enigmatskom čovjeku s kišobranom. Svi su se pitali što je radio jedan ozbiljno odjeven čovjek, na osami, samo s kišobranom. Lui Stiven Vit (Louie Steven Witt), kako se zvao taj čovjek, sam je došao istražiteljima da bi ispričao svoje motive. Rekao je da je došao s kišobranom zato što se protivio političkom djelovanju Kenedijevog oca, Džozefa (Joseph), bivšeg veleposlanika u Ujedinjenom Kraljevstvu i tridesetih godina prošlog stoljeća je podržavao popustljivu politiku prema Adolfu Hitleru. Ikona takve politike, premijer Nevil Čemberlejn (Neville Chamberlain), vratio se iz Berlina s jednim takvim kišobranom nakon što je dopustio aneksiju dijela Čehoslovačke. Proglasio je Čemberlejn da je osigurao dugotrajni mir, ali već iduće godine su Nijemci i Britanci u bili u ratu.
Time je razriješena i jedna od posljednjih alternativnih teorija o Kenedijevom ubistvu.
