Turska vlada se, uprkos vanrednom stanju i tenzijama sa SAD-om i Evropom, hvali stopom privrednog rasta većom od 11 procenata. No, kod Turaka svakodnevno raste nezadovoljstvo, nepovjerenje i beznađe.

Murat Aktepe oprezno balansira poslužavnik sa trbušastim čašicama čaja. Već četiri mjeseca on radi kao pomoćni konobar u kafeu u istanbulskom kvartu Galata. Da će nekada morati posluživati druge, Aktepe nije mogao ni sanjati. Još tokom ljeta je ovaj 43-godišnjak posjedovao mali hotel. No, pogođen ekonomskom krizom, njegov hotel je bankrotirao i morao ga je prodati.

- Jako je loš osjećaj kada ovako posrneš. Čini mi se da cijeli svjetovi razdvajaju moj prošli i moj sadašnji život - kaže Aktepe. Izgubio je samopouzdanje i svoj ponos. 

- U mom hotelu sam imao uglavnom goste iz Evrope, ali već dvije godine rijetko koji Evropljanin je došao ovamo . U jednom trenutku sam počeo bilježiti samo gubitke.

Nesigurnost ugrožava privredu

Sudbina Murata Aktepea zajednička je mnogim turskim privrednicima. Na glavnoj istanbulskoj trgovačkoj ulici Istiklal, koja je inače uvijek puna života, može se vidjeti kako radnje jednostavno nestaju. Vrata na mnogim radnjama su zaključana. "Kiralik" - "Iznajmljuje se" piše na plakatima nalijepljenim na izlozima. Sada samo velike modne kuće i lanci restorana mogu opstati na ovoj trgovačkoj ulici.

Jedan od osnovnih problema je rasprostranjena nesigurnost, kaže ekonomista Atila Ješilada (Yeşilada). 

- Ljudima je vanrednog stanja preko glave, jer to jednostavno tjera investicione projekte - dodaje on. 

Vanredno stanje je na snazi od neuspjelog pokušaja puča u julu 2016., za koji vlada Turske krivi religijskog vođu Fetulaha Gulena (Fetullah Gülen). Od tada su odnosi sa Vašingtonom, ali i sa Evropom, napeti, a investitori se iz tog razloga povlače. Osim toga, tu je i mamutski proces zbog nezakonitih transakcija između Turske i Irana, zbog kojeg je sud u Njujorku proglasio krivim jednog turskog bankara. U ovom politički osjetljivom procesu nekolicini turskih banaka prijete kazne u milijardama dolara.

- AKP je nekada za mnoge Turke predstavljala stranku nade, imala je viziju i za ekonomsku budućnost ove zemlje. Sada je to stranka straha. Ono što ujedinjuje njene birače je strah od Zapada, Gulenovih pristalica i PKK-a. Sve to nije dobra osnova za napredak zemlje - kaže Atila Yeşilada.

Lira je sve slabija, a nervoza sve veća

Inflacija u Turskoj je na najvišem nivou unazad 14 godina, a vrijednost lire sve je manja, iako je Centralna banka Turske nedavno povećala kamatne stope. Jedan euro vrijedi 4.60 lira. Prije samo godinu dana vrijednost lire je na deviznom kursu u odnosu na euro iznosila oko 3,70, a prije deset godina čak dvije lire. Mnogi Turci su zbog toga isfrustrirani.

- Nedavno smo mogli kupiti hljeb za pola lire, a u međuvremenu ga plaćamo dvije lire - žali se jedan pješak na ulici Istiklal. 

- Svakim danom u džepovima imamo sve manje novca, a to je zbog toga što politika već godinama pravi greške. Mislim da se sve pogoršava, a obični ljudi plaćaju ceh - žali se drugi. 

- Ja sam penzioner i još uvijek moram raditi kako bih sastavio kraj s krajem - negoduje jedan stariji čovjek, dok jedna mlada majka kaže: "Često smo išli u restoran, ali nam je to sada predstavlja luksuz."

Impozantne brojke, a iza njih ništa?

Naime, nezadovoljstvo je veliko. Prema zvaničnim podacima, turska privreda stoji veoma dobro. U istanbulskom finansijskom okrugu, zahvaljujući vladinim investicijama, neprestano se grade neboderi. Zbog slabe lire porastao je izvoz. U trećem kvartalu 2017., u odnosu na prethodnu godinu, privreda u Turskoj doživjela je rast od 11 procenata, objavila je nedavno statistička agencija TurkStat. Predsjednik Erdoan (Erdogan) govori o ekonomskom rastu od oko sedam procenata u protekloj godini dana. Teško da se neka zemlja u Evropskoj uniji može pohvaliti s takvim rezultatima.

- Jaka ekonomija treba jaku državu - rekao je Erdogan u novembru na sastanku Privredne komore Ankare (ATO).

- Mi rastemo uprkos svim problemima i naš cilj je da uskoro postanemo jedna od deset najvećih svjetskih ekonomija - rekao je tada turski predsjednik.

Ekonomista Atila je skeptičan u pogledu tog uspjeha. 

- Turskoj ekonomiji ide bolje nego 2016. godine, ali to ni iz daleka nije tako u šta nas statističari uvjeravaju - kaže on. 

Prema njegovom mišljenju, tursko privredno čudo je poput kula od pijeska. 

- Da, mi imamo građevinski bum. Možete i sami vidjeti kako u Istanbulu niču neboderi. Ali ovo su mrtve investicije. One ne povećavaju produktivnost. To nije održivo - dodaje Yeşilada.

"Mrtve investicije" i gomilanje duga

Prema Ješiladi, država hitno mora usporiti rast i umjesto toga se baviti inflacijom i spoljnim dugom. Naime, taj dug je premašio polovinu bruto domaćeg proizvoda, saopšteno je iz Ministarstva finansija tokom jeseni, i nije bio tako visok još od 2003. godine.

- Nekada sam imao puno povjerenje u tursku privredu, kada je u njoj vladao duh napretka. Ali sada se mnogi ljudi ne usuđuju da pokrenu neki posao, jer se plaše da će izgubiti svoj novac - kaže bivši hotelijer Murat Aktepe. 

Poslije smjene u kafeu, Aktepe često šeta pored hotela, koji mu je do skora pripadao. No, nadu da će hotel ponovo biti u njegovom vlasništvu on je potpuno izgubio.