Žalbeno vijeće Haškog tribunala (ICTY), u sudijskom satavu Karmel Ađijus (Carmel Agius), Liu Dakun (Daqun), Teodor Meron (Theodor), Fausto Pokar (Pocar) i Bakone Žustis Moloto (Justice) izreći će danas konačnu presudu u predmetu "Jadranko Prlić i drugi".

Karmel Ađijus

Sudija Ađijus od novembra 2015. obavlja funkciju predsjednika ICTY-ja. Sudija Ađijus je prvi put izabran za sudiju ICTY-ja 2001. i predsjedavao je na suđenjima u nekoliko predmeta pred Pretresnim vijećem II.

Sudija je Žalbenog vijeća i ICTY-ja i Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu (MKSR) od 2010. godine, a u novembru 2011. izabran je za potpredsjednika ICTY-a. Ađijus je obavljao dužnost potpredsjednika tokom četiri godine prije nego je izabran za predsjednika.

Tokom svog rada na ICTY-ju, Ađiju je predsjedavao pretresnim vijećima na suđenjima u predmetima Tužilac protiv Radoslava Brđanina, Tužilac protiv Nasera Orića, i Tužilac protiv Popovića i drugih.

Pored toga, od 2010. predsjedavao je Žalbenim vijećem u žalbenim postupcima pred ICTY-jem i MKSR, uključujući u predmetima Tužilac protiv Miće Stanišića i Stojana Župljanina, Tužilac protiv Tarcisa Renzahoa (Tharcisse), Tužilac protiv Vlastimira Đorđevića, kao i Dominik Ntavukuliljajo (Dominique Ntawukulilyayo) protiv tužioca.

Trenutno je predsjedavajući sudija u žalbenom postupku pred ICTY-jem u predmetu Tužilac protiv Prlića i drugih. Ađijus, također, obavlja funkciju sudije Mehanizma za međunarodne krivične sudove (Mehanizam) od 2013. godine.

Predsjedava Komisijom za Pravilnik ICTY-ja od 2003. godine, a također je dugo godina bio član Kolegija Međunarodnog suda.

Pre nego je izabran za sudiju ICTY-ja, bio je viši sudija Apelacionog suda Malte i Ustavnog suda Malte, a u više je navrata radio kao vršilac dužnosti vrhovnog sudije. Tokom 1992. godine bio je član Odbora za izradu pravilnika malteških sudova.

Liu Dakun 

Liu Dakun je sudija Žalbenog vijeća ICTY-ja i sudija Mehanizma za međunarodne krivične sudove.

Za potpredsjednika ICTY-a izabran je 2015. Generalni sekretar Ujedinjenih naroda ga je imenovao za sudiju ICTY-ja 2000., a Generalna skupština ga je reizabrala 2001. i 2004. Od 2001. do 2005. godine sudija Liu bio je predsjedavajući sudija Pretresnog vijeća I, koje je postupalo, između ostalog, u predmetima Naletilić i Martinović, Blagojević i Jokić, i Halilović. Također, član  je Stalnog arbitražnog suda i Instituta za međunarodno pravo. 

Od 2005. godine sudija Liu je postupao u žalbenim postupcima i pred ICTY-jem i pred MKSR, a predsjedavao je u predmetima Šainović i drugi pred ICTY-jem i Gatete pred MKSR.

Sudija Liu je član Žalbenog vijeća u oba žalbena postupka koja se trenutno vode pred ICTY-jem (Stanišić i Župljanin i Prlić i drugi). 

Sudija Liu iza sebe ima uglednu akademsku karijeru. Godine 1994. godine imenovan je za profesora međunarodnog prava na Kineskom univerzitetu prava i političkih nauka, a za profesora pri Centru za kooperativne inovacije i pravosudnu civilizaciju istog univerziteta imenovan je 2013. godine.

Redovno drži predavanja o međunarodnom pravu širom Kine, kao i u inozemstvu. 

Liu, između ostalog, predaje i na Pravnom fakultetu Univerziteta u Vuhanu (od 1997. godine) i Kineskom univerzitetu vanjskih poslova (od 1998. godine).

Teodor Meron

Generalni sekretar Ujedinjenih naroda je prvi put imenovao sudiju Teodora Merona za predsjednika Mehanizma 1. marta 2012., a ponovo je imenovan na tu funkciju od 1. marta 2016. 

U periodu od 17. novembra 2013. do 16. novembra 2015., Meron je obavljao funkciju predsjednika ICTY-ja u četvrtom mandatu. Prije toga, funkciju predsjednika ICTY-ja obavljao je od 2003. do 2005., odnosno od 2011. do 2013.

Otako ga je Generalna skupština Ujedinjenih naroda izabrala za sudiju ICTY-ja u martu 2001. godine, sudija Meron iz SAD bio je član žalbenih vijeća u predmetima pred ICTY-jem i pred MKSR. 

Jedan od vodećih stručnjaka na području međunarodnog humanitarnog prava, ljudskih prava i međunarodnog krivičnog prava, napisao je neke od knjiga i članaka koji su pomogli u stvaranju pravnih temelja za rad međunarodnih krivičnih sudova i na razne načine je doprinio razvoju međunarodnog prava, pogotovo međunarodnog humanitarnog i krivičnog prava.

Meron je stekao pravno obrazovanje na Jerusalimskom univerzitetu, Harvardu (gdje je stekao doktorat) i Kembridžu. 

Emigrirao je u SAD 1978. godine. Prije toga, bio je pravni savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Izraela, ambasador u Kanadi i stalni predstavnik Izraela pri Ujedinjenim narodima u Ženevi.

Od 1978. radi kao profesor međunarodnog prava, a od 1994. kao profesor prava na katedri "Charles L. Denison" Pravnog fakulteta Univerziteta u Njujorku. 

Od 1991. do 1995. bio je i profesor međunarodnog prava na Institutu za međunarodne i razvojne studije u Ženevi i gostujući profesor prava na Harvardu i Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju.

Godine 2006. godine izabran je za profesora emeritus katedre "Charles L. Denison" i naučnog saradnika Pravnog fakulteta Univerziteta u Njujorku.

Fausto Pokar 

Italijanski sudija Fausto Pokar obavljao je dužnost predsjednika ICTY-ja od 2005. do 2008. godine. Pokar je sudac Međunarodnog suda od 2000. godine.

Od imenovanja za sudiju ICTY-ja, bio je član Raspravnog vijeća u kojem je zasjedao u prvom predmetu, koji se bavio silovanjem kao zločinom protiv čovječnosti, a kasnije Žalbenog vijeća Međunarodnog suda, čiji je i danas član. 

U žalbenim postupcima, učestvovao je u donošenju pravomoćnih presuda u nekoliko predmeta pred ICTY-jem om i MKSR-om.

Izabran je za člana Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih naroda 1984. i njim predsjedavao 1991. i 1992. godine.

Učestvovao je i na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beču 1993. godine. Pokar je također učestvovao u raznim misijama Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (između ostalog u Čečeniji 1995. i Rusiji 1996. godine).

Nekoliko puta je bio član italijanske delegacije u Generalnoj skupštini u Njujorku i Komisiji za ljudska prava u Ženevi. 

Pokar je, također, bio član Komiteta Ujedinjenih naroda o mirnom korištenju svemira.

Njemu Den Hag nije stran: predavao je na Haškoj akademiji za međunarodno pravo i učestvovao proteklih dvadeset godina u Haškoj konferenciji o međunarodnom privatnom pravu. 

Pokar je autor mnogih pravnih publikacija te član raznih asocijacija, kao što su "Institut de droit international" i "International Law".

Bakone Žustis Moloto

Sudija Bakone Žustis Moloto je bivši južnoafrički pravnik, a sada sudija ICTY-ja. 

Karijeru je započeo u pravosuđu kao advokat odbrane, radeći samostalno tokom sedam godina, počevši od 1978. Počev od 1985. radio je u timu s još četiri advokata odbrane, da bi se nakon dvije godine pridružio Centru za pravno obrazovanje Udruženja crnih advokata gdje je obavljao funkciju direktora tokom pet godina.

Moloto se 1993. priključio nacionalnoj elektrodistribuciji kao pravni savjetnik. 

Dok je radio za elektrodistribuciju, sudija Moloto je 1995. godine pozvan u vijeće koje je formirano u novoustanovljenom sudu koji se bavio presuđivanjem u predmetima zemljišnih potraživanja ljudi čije je zemljište bilo predmet protivpravnih eksproprijacija za vrijeme aparthejda.

Tu funkciju je obavljao sedam godina, dok je posljednje dvije od njih bio i sudija Suda za zemljišna potraživanja i sudija Vrhovnog suda. 

Vlada Južnoafričke Republike je 2005. sudiju Molotoa predložila za sudiju ICTY-ja.

Tokom svog mandata na ICTY-ju, Moloto je predsjedavao vijećima u predmetima Tužilac protiv Milana Martića, Tužilac protiv Rasima Delića, Tužilac protiv Momčila Perišića, i na ponovljenom suđenju u predmetu Tužilac protiv Ramuša Haradinaja (Ramush), Idriza Balaja i Lahija Brahimaja. 

Bio je član vijeća u predmetu Tužilac protiv Ratka Mladića.