Širom svijeta raste nezadovoljstvo i zgražavanje zbog nasilja nad Rohindžama, manjinskom muslimanskom zajednicom u Burmi.

Muslimanske zemlje najavljuju da će zatražiti od UN da djeluju zbog izvještaja o ubistvu više od 400 pripadnika ove grupacije prošlog mjeseca.

Istovremeno, mnogi osuđuju i šutnju dobitnice Nobelove nagrade za mir Aung San Su Či, koja se nalazi na čelu civilnih vlasti koju dijeli sa vojskom.

Iran je okarakterisao nasilje, zbog kojeg je skoro 90 hiljada Rohindži izbjeglo u susedni Bangladeš, kao “etničko čišćenje”, dok je Turska to okvalifikovala kao “genocid”.

Iranski ministar inostranih poslova Džavad Zarif podržao je odluku turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana da ovo pitanje iznese na zasjedanju Generalne skupštine UN ovog mjeseca.

Zarif je na Tviteru kritikovao “globalnu šutnju o kontinuiranom nasilju protiv Rohindža muslimana.” On je istakao da je “od ključnog značaja međunarodna reakcija oko koje UN moraju da se ujedine, kako bi se spriječilo dalje etničko čišćenje.”, piše Radio Slobodna Evropa.

Nedavni talas nasilja je započeo 25. avgusta kada je grupa pobunjenika iz redova Rohindži napala policijske stanice u saveznoj državi Rakime. Burmanske vlasti su saopštile da je ubijeno najmanje 400 ljudi u sukobima koji su uslijedili.

Burmanski zvaničnici optužuju Rohindža militante za paljenje kuća i ubijanje civila. Međutim, aktivisti za ljudska prava i pripadnici ove zajednice tvrde da burmanska armija nastoji da ih protjera paljenjem domova i ubistvima.

Sve veći broj muslimanskih zemalja kritikuju nasilje u Burmi, a masovni protesti su održani u ponedeljak u Indoneziji i ruskoj republici Čečeniji.

Ministar inostranih poslova Pakistana Muhamad Asif izražava “duboku patnju” zbog “izvještaja o sve većem broju ubijenih i protjeranih Rohindža muslimana”. On je zatražio od Burme, koja se u posljednje vrijeme poznata i pod imenom Mjanmar, da istraži ove zločine.

“Ova humanitarna kriza mora odmah da se okonča”, kazao je predsjednik Indonezije Joko Vidodo koji je poslao ministra inostranih poslova da o tome razgovara sa burmanskim liderima.

Zvaničnici UN procjenjuju da je 87 hiljada ljudi izbjeglo u Bangladeš – mnogi od njih ranjeni – zbog čega su opterećene agencije za humanitarnu pomoć i bolnice.

Ministarstvo vanjskih poslova Maldiva je saopštilo da ova zemlja prekida sve trgovinske veze sa Burmom “sve dok njena vlada ne spriječi zločine nad Rohindža muslimanima”.

Dobitnica Nobelove nagrade za mir Malala Jusufzai pozvala je u ponedjeljak dobitnicu iste nagrade Aung San Su Či, koja se nalazi na čelu burmanskih civilnih vlasti, da osudi nasilje.

Malala (20) je postala poznata kada joj je Taliban pucao u glavu 2012. zbog ohrabrivanja djevojčica u Pakistanu da idu u škole. Dvije godine kasnije je dobila Nobelovu nagradu.

“Svaki put kad čujem vijesti o nasilju (u Burmi), srce mi se slama od bola”, napisala je Malala na Tviteru.

“Više puta sam osudila ovaj tragični i sramni odnos. I dalje čekam da također dobitnica Nobelove nagrade Aung San Su Či učini isto… svijet iščekuje”, istakla je Malala.

Ministar inostranih poslova Malezije Anifah Aman također kritikuje šutnju Aung San Su Či dok neki njeni kritičari traže od Nobelovog komiteta da joj oduzmu nagradu.

Branioci nekadašnje višedecenijske političke zatvorenice burmanskog vojnog režima i jedne od ikona demokratije u svijetu, pak, ističu da su joj ograničene mogućnosti da kontroliše armiju. S druge strane, kritičari smatraju da je ona od rijetkih ličnosti sa moralnim autoritetom koja može da utiče na situaciju.

“Ne tvrdim da nema teškoća”, izjavila je Aung San Su Či u decembru prošle godine za singapursku TV stanicu. “Ali od pomoći je ako ljudi prepoznaju teškoće i više se fokusiraju na njihovo rješavanje a ne preuveličavanje tako da sve izgleda gore nego što je u stvarnosti”.

Portparolka UN je opisala 2009. Rohindže kao “vjerovatno najusamljeniji narod na svijetu”.

U Burmi, koja ima 47 miliona stanovnika, živi oko 1,1 miliona Rohindži a još jedan milion u inostranstvu – od toga oko 500 hiljada u Bangladešu, a 200 hiljada u Pakistanu.

Burma je dugo bila izolovana zbog represivnog vojnog režima koji je vladao od 1962. do 2011, kada je počela postepena liberalizacija. Nakon izbora 2016. na čelo države dolaze civilne vlasti, ali je vojska zadržala znatan uticaj nad vladom i parlamentom.

Dominacija naroda Bamar, kao većinskog, već godinama podstiče pobunu manjinskih naroda iako je paralelni mirovni proces rezultirao prijedlogom primirja prije dvije godine, podsjeća BBC.