Španija je jučer zavijena ponovo u crno. Teroristički napad koji je izveden u Barceloni i Cambrilsu jedan je od najtežih koji se dogodio u policijskoj dijelu Evrope.

Napade poput onih u Barceloni i Cambrilsu, u kojima je ubijeno 14, a povrijeđeno 130 ljudi, lako je organizirati, gotovo nemoguće spriječiti, a oružanim grupama ne predstavljaju gotovo nikakav trošak, kažu španski stručnjaci.

Razmjena informacija

Suočeni s takvom strategijom kojoj je cilj cijela Evropa, demokratska društva trebaju se pripremiti za dugotrajnu konfrontaciju i izgraditi svoju otpornost.

Portal Avaz.ba kontaktirao je našeg stručnjaka za terorizam eksperta Vladu Azinovića, koji smatra da će se ovakvi napadi i dalje dešavati i da ih je teško kontrolirati.

Vlado, da li su zakazale obavještajne službe u Španiji, s obzirom na to da su od CIA-e navodno, dobili informaciju da se priprema teroristički napad u Barceloni?

- Čini se kako politički kontekst u Španjolskoj otežava potpunu i pravovremenu razmjenu infromacija između nadležnih službi. Katalonija, koja teži ocjepljenju, potpuno je izgradila paralelan sigurnosni sistem, koji uključuje odjele za protuterorističko djelovanje. Ova decentralizacija u domeni sigurnosti sprečava integrirani pristup suzbijanju terorizma i sasvim je moguće da u ovom slučaju nije bilo pravovremene i potpune razmjene informacija između katalonskih i centralnih, španjolskih agencija. Takvi propusti i izostanak komunikacije ranije je opažen u Belgiji, pa čak i u Njemačkoj, gdje je borba protiv terorizma u nadležnosti države, ali i svake od njemačkih saveznih pokrajina- kaže Azinovića.

Kakva je budućnost svijeta i Evrope u vrijeme konstantnih prijetnji ISIL-a?

- Jasno je da će se ovakve stvari i dalje događati i da će ih biti teško spriječiti. Ono što posebno zabrinjava je pojava da se ovakvom vrstom napada – počinju koristiti i druge radikalne i ekstremističke skupine. Prije sedam dana u Charlottesvilleu, pripadnik jedne američke supremacijske skupine zabio se automobilom u skupinu ljudi koji su prosvjedovali protiv očitog jačanja neonacističkih, rasističkih i supremacijskih organizacija u SAD. Prije pet dana FBI je spriječio mladog desničarskog ekstremistu da automobilom bombom raznese zgradu banke u Oklahoma Cityu, po uzoru na napad koji je u istom gradu 1995. godine izveo desničarski ekstremist Timothy McVeigh. U tom je napadu tada poginulo više od 160 ljudi, a skoro 700 ih je ranjeno. Nije samo ISIL problem. Suočavamo se s novim valom militantnog radikalizma, koji ovisno o kontekstu, djeluje s pozicija različitih retrogradnih ideologija.

Šta je potrebno uraditi da bi se slični napadi spriječili? Šta se događa sa svijetom danas?

- Općenito, nalazimo se u nekom tranzicijskom razdoblju čije obrise naziremo, ali ne možemo još posve sigurno reći šta se to događa sa svijetom. Živimo u vrijeme deregulacije nekih temeljnih vrijednosnih postavki za koje smo, možda i naivno, vjerovali da su neupitne i povijesno apsolutno verificirane. Međutim, nije tako. Mnoge od tih vrijednosti – od antifašizma do rasne i rodne ravnopravnosti, svakodnevno se dovode u pitanje, i to na vrlo agresivan i brutalan način. Odgovor na ove izazove mora biti globalan i plebiscitaran. Trebalo bi istovremeno razumjeti zašto se sve veći broj ljudi osjeća nesigurnim, marginaliziranim, frustriranim i zašto odgovore na izazove moderniteta traže u prevaziđenim modelima iz idealizirane i mitologizirane prošlosti, od onih u arapskom svijetu u ranom Srednjem vijeku, do onih u Europi 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća.

Nek nauče od nas

Koliko je BiH ugrožena i koliko se kod nas poduzima mjera zaštite?

- Već postaje otrcana floskula, ali moramo podsjetiti da apsolutna sigurnost nigdje ne postoji, pa tako ni kod nas. Međutim, unatoč kontinuiranim, pa i nedobronamjernim alarmističkim tvrdnjama i gotovo paničnim upozorenjima, u BiH se u posljednje dvije godine nije dogodio nijedan akt terorizma. Naprotiv, napadi se gotovo redovito događaju u europskim državama iz kojih nam se sugerira da se bolje i odgovornije pozabavimo problemom terorizma. Nisam zlonamjeran, ali možda bi naši prijatelji sa Zapada mogli nešto naučiti i od nas jer je očito da nešto radimo dobro. To, naravno, ne znači da se kod nas neće nešto loše dogoditi i zdrav razum nam nalaže da takvu mogućnost ne možemo otkloniti - smatra Vlado Azinović.