Povrijeđeni mladić je ispitan u Višem javnom tužilaštvu u Smederevu nakon što je Uroš Blažić izvršio nezapamćeni masakr.
“Blic" je imao uvid u optužnicu koja je potvrđena protiv Uroša Blažića, njegovog oca i rođaka, a u kojoj je do detalja opisan krvavi pir masovnog ubice. Brojni svjedoci govorili su o tom 4. maju, kada se Blažić pojavio pred svojim komšijama i zapucao.
Među njima je i mladić koji je teško ranjen u pucnjavi.
Bilo nas je oko 17
On je u Tužilaštvu ispričao da je tog dana uobičajeno otišao na posao, da je radio drugu smjenu koja se završila u 22 sata, nakon čega je krenuo kući.
- Vozio me je kolega. U toku puta me je pozvao drug i rekao mi je da se oni okupljaju u Ravnom Gaju, odnosno kod spomenika "Palih Boraca", tako da sam odlučio da odem pravo tamo sa posla - započinje svoje svjedočenje povrijeđeni mladić.
Kada sam stigao, moje društvo se već bilo okupilo. Prema mojoj procjeni, bilo nas je možda oko sedamnaestoro. Bila je zapaljena vatra, čula se muzika, koliko se sjećam bila je i jedna gajba piva, ali nisam siguran - ispričao je on.
Kako kaže, kada je došao - stao je u krug pored spomenika koji je ograđen malim zidom.
- Stao sam pored zidića koji je bio okrenut ka putu koji vodi ka Drugovcu, a u blizini su stajali moji drugovi, a iza mene moj rođeni brat i drug. Bio sam tu možda nepunih deset minuta, jer čim sam stigao, ja sam se pozdravio sa drugarima i zapalio cigaretu koju nisam stigao do kraja da popušim. U tom trenutku, bilo je možda oko 22.30 časova, ugledao sam automobil marke "Mercedes" plavo zelene boje, nisam siguran, bio je mrak - kaže ranjeni mladić.
Lezite svi dole, sad ću da vas pobijem
On je ispričao da je automobil skrenuo iz pravca Dubone u ulicu koja vodi ka Drugovcu i da se parkirao pored autobuske stanice.
- Vozilo je ostavljeno upaljeno, sa upaljenim svjetlima. Ja sam svo vrijeme gledao u ovo vozilo i vidio sam da je sa vozačevog mjesta izašlo jedna osoba, u pitanju je mlađi muškarac koji je, čim je izašao iz vozila, nešto povikao, ali ja nisam razumio šta je rekao. Mislim da je rekao: "Lezite svi dole, sad ću da vas ubijem!". Nešto slično ovome - rekao je mladić na saslušanju.
Kako je ispričao, muškarac je stao ispred haube automobila, nakon čega on nije više obraćao pažnju jer je mislio da se sa njima neko šali.
- U tom trenutku sam čuo rafalni pucanj i odmah sam pao na zemlju. Vidio sam da moji drugovi takođe padaju jedan za drugim, iza mene je bio moj rođeni brat koji je počeo da me vuče, ali sam mu ja rekao da bježi. On me je poslušao i pobjegao je sa lica mesta - rekao je mladić.
Kako kaže, on je pokušao da pobjegne, ali desna noga mu je bila povrijeđena i nije mogao da se osloni na nju.
- Uspio sam da se prebacim preko zidića iza spomenika i sakrijem iza drveta koje je bilo tanko. Tu sam ostao - kaže on.
Čuo sam jaukanje, a on je nastavio da puca
Prema njegovim rečima, čuo je da je muškarac, za kojeg je kasnije saznao da je Uroš Blažić, ispraznio jedan šaržer i da ga je zamijenio drugim.
- Video sam da preskače dio ograđen žicom i približava se dijelu kod spomenika. Tada sam legao na zemlju, umirio se, bio sam udaljen od spomenika nepunih dva metra i tada sam čuo kraću rafalnu paljbu sa pauzama između. Čuo sam jaukanje i zapomaganje i da je neko rekao: "Nemoj da pucaš više, molim te!", nakon čega je nastavio da puca, takođe kraćim rafalima - kaže on.
Kako je ispričao, ne zna koliko je to sve trajalo, "možda par minuta", nakon čega je Blažić otišao u pravcu svog automobila.
- Čuo sam da je zalupio vrata i da se vozilo udaljava. Podigao sam glavu i vidio sam da se "Mercedes" udaljava u pravcu Dubone. Nakon ovoga sam ustao, pogledao dio oko spomenika ograđen zidićem i vidio sam strašnu scenu. Vidio sam kako djeca leže i zapomažu, traže pomoć, bilo je strašno. Vidio sam krv, nisam mogao da prilazim nikome, nisam mogao da podnesem tu scenu. Bilo je baš strašno - ispričao je on.
